Odlukom s kraja 2009. Vlada je pritisnula znak za uzbunu. Naša najveća znanstvena kuća, institut 'Ruđer Bošković' dobila je ulogu trajnog odlagališta radioaktivnog otpada.
'Ova je situacija na duži rok neodrživa, ali zasada predstavlja jedino rješenje koje može premostiti ovu situaciju oko nepostojanja odlagališta', rekao je Zdenko Franić iz Instituta za medicinska istraživanja.
Zatvaranje odlagališta mora postojati
A za zatvaranje poglavlja o energetici s Unijom odlagalište mora postojati. 'Ako je krajnji rok da to Hrvatska napravi zbog ulaska u EU, što se propustilo u posljednjih 7-8 godina? Znali smo od početka sporazuma u doba Račana da to moramo napraviti', rekao je ekolog Vjeran Piršić. S riječi na djela uz nekoliko godina zakašnjenja. Kao trajno rješenje većina izbacuje Institut, a recept uspješnog odlaganja vidi izvan naših granica.
'Procjene su da do kraja radnog vijeka nuklearke Krško u Hrvatskoj bi trebalo nastati svega 50m3 tog niskog i srednjeradioaktivnog otpada, a to je još jedan razlog zašto u Hrvatskoj nije potrebno odlagalište, nego dogovoriti da se on izveze', smatra Marijana Petir, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša.
>> Moldavija: Krijumčario uranij vrijedan 9 milijuna eura
Kako doznajemo, u Ruđeru nemaju ništa protiv skladištenja radioaktivnog otpada, ali samo ako je to privremeno rješenje. Za druge informacije, vrata Instituta, ostala su zatvorena. U Institutu se otpad skladišti desetljećima, a opasnosti za građane nema, kažu stručnjaci. Treba sjesti za stol i dogovoriti konačno rješenje, no teško da će u predizbornoj godini do toga doći.