"Hrvatska je krenula s energetskom tranzicijom isključivo kroz privatni sektor prije nekih petnaestak godina kada smo krenuli s projektima iz obnovljivih izvora energije i strategija sadašnja i današnja je zacrtala uvijek puno više megavata nego što smo mi realno ostvarili, možda i zato jer je privatni sektor bio sam", kazala je Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske.
Pa je u 2018. iz obnovljivih izvora - vjetra, biomase i bioplina, kogeneracije i solarnih elektrana proizvedeno - 2,37 TWh energije od ukupno 12 TWh (teravatsati) proizvedene energije u Hrvatskoj. Najviše energije iz obnovljivih izvora, čak 67 posto, dolazi od vjetra. Od sunca, zanimljivo, u cijeloj je Hrvatskoj manje postavljenih solara nego u Mariboru i njegovoj okolici. Potencijal je daleko veći.
"Imamo iznimno atraktivan teritorij, sunca neograničeno, vjetra, osim pučinskih elektrana na sjevernim morima spadamo također u zemlje koje imaju najviše vjetra u godini dana. Da smo u vodnom potencijalu uživali desetljećima u prošlom stoljeću, uživamo i ova dva desetljeća u ovom stoljeću. Budućnost u vodama je ne pretjerano vesela zato što se u širem europskom, pa i u svjetskom, prostoru nastoje zaštiti vode, a smatra se da se podizanje razine vode u riječnim potencijalima, odnosno u rijekama čini ipak utjecaj na okoliš", objasnio je Slavko Krajcar s FER-ovog Zavoda za visoki napon i energetiku.
A upravo je u hidroelektranama u 2018. proizvedeno gotovo 7 TWh energije, više od polovice ukupno proizvedene energije u Hrvatskoj koja je iznosila 12 TWh. Istovremeno, potrošili smo 19. Uvozimo dakle oko 6 TWh energije, a potrošnja prosječno godišnje raste stopom od 0,4 posto.
Očekuje se da će i dalje rasti
Za očekivati je da će i dalje rasti. Upravo su obnovljivi izvori, i to osim sunca i vjetra u Dalmaciji te biomase, bioplina i geotermalne energije u kontinentalnom dijelu, prilika da od uvoznika postanemo ako ne izvoznici, onda barem samodostatni. Takva je tranzicija, u državi u kojoj nema velike industrije i koja ima samo jednu elektranu na ugljen, lako ostvariva.
"Poanta je proizvodnja na mjestu potrošnje. Omogućiti modele koji će energiju imati puno masovniji broj ljudi, industrije i građana u Hrvatskoj. OIE imaju svoj maksimalan učinak što su masovniji i decentraliziranije dostupni svima. Oni koji proizvode električnu energiju zašto, primjerice, ne mogu biti u poduzetničkim zonama da tamo industrija koristi toplu energiju, koristi električnu energiju za svoje potrebe, industrija koja je smještena u takvim zonama", smatra Pokrovac.
Obnovljivost zacrtana
"Obnovljivost je zacrtana. Svi drugi putevi su gotovo zabranjeni", upozorava Krajcar. Obnovljivost je i u Hrvatskoj bila zacrtana – ali samo na papiru jer smo od onoga što smo napisali došli tek na pola puta. Tako smo si prije jedanaest godina za cilj postavili 1200 MW energije iz vjetra do 2020. A proizvodimo 700. No Europa Zelenim planom želi doprinos svih u postizanju ambicioznih ciljeva zelenog i održivog kontinenta, pa se mijenja i njezina provedbena politika.
"Do sada je bilo moraš, no, no. Pa onda je bilo; reci koliko možeš i uvažit ćemo to, ali nakon toga moraš. Sada reci koliko možeš, jer će to biti različito po zemljama. Zemlja koja je sposobnija imat će mogućnosti da više proizvodi i to će se računati u ukupno europsko postignuće, ali nakon toga ako si rekao, onda ti to moraš jer nakon toga slijede sankcije", objašnjava Slavko Krajcar.
No, osim proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, naglasak Europa stavlja i na sigurnu i pristupačnu opskrbu energijom te integrirano, međupovezano i digitalizirano europsko energetsko tržište. Sve će ove prilagodbe stajati. "Budući proces financiranja na europskoj razini podrazumijevat će sinergiju i javnog i privatnog financiranja jer je nemoguće od strane jednog ili drugog sektora osigurati te izvore sredstava koji će biti potrebni da bi uistinu Europa bila što čistiji kontinent", navodi Maja Pokrovac.
"Obnovljivost je nešto malo skuplja"
"Obnovljivost je nešto malo skuplja nego korištenje postojećih izvora, no ne i korištenje novih takvih izvora koji su sada postojeći. Kada to uzmemo i kolika je moguća šteta zbog klimatskih promjena onda je taj omjer negdje jedan naspram dva", ističe Krajcar.
Šteta neulaganja bi, dakle, mogla biti dvostruko veća. A u kakvoj su situaciji privatni investitori u čistu energiju, koja u Hrvatskoj čini udio od čak 27 posto u bruto neposrednoj potrošnji, deset postotnih poena više od prosjeka EU-a, dovoljno govori činjenica da od donošenja Zakona o obnovljivim izvorima energije 2016. čekaju prijelaz s poticanog na premijski model.
"Četiri godine čekanja, razvijanja projekata, a nemogućnost izaći na natječaje i krenuti u proizvodnju iz OIE je uistinu nezamisliva situacija", dodaje Pokrovac. Zato proizvođači s nestrpljenjem očekuju premijski model čije je donošenje najavljeno ove godine. Okretanje Europe obnovljivim izvorima za Hrvatsku bi mogla biti prilika da postane energetski neovisna. Za to imamo sve preduvjete, samo ih trebamo iskoristiti.