U izbjegličkoj koloni s 10.000 sugrađana prije 30 godina bila je i Marija. Imala je 16 godina. Danas se dok sjedi uz svoje kćeri prisjeća da je bio prekrasan dan, ali u njoj milijun emocija.
"U tom trenutku ne znaš, jednostavno ne znaš što ti se događa. Mi smo mislili da ćemo se vratiti za tjedan, dva. A ono ispalo sedam, osam godina", rekla je Marija Dobošević.
Sličnu priču doživio je i njezin sadašnji suprug. Kada su se vratili, malo je od onoga što su imali ostalo.
"Kao da nisam u svom gradu, to je ružna slika jedna", objašnjava Zlatko Dobošević.
U Iloku je za vrijeme okupacije ostalo svega 1000 ljudi. Među njima i Jelka koja je gledala kako joj djeca u koloni odlaze.
"Ja se vraćam! Svi ljudi idu, 'Jelka pa kud ćeš ti?' Ja moram ostat sa svekrvom. Ne znam gdje je Đurica", prisjeća se Jelka Matković.
Đurica, njezin suprug dio tog vremena proveo je u logoru.
"Bilo je ljudi koji su tako dobili batina da su oni rekli - 'znaš šta ajde ubij me, nemoj me više tući'. A on kaže metak je vrijedan, a ti ćeš od batina umrijet kad tad", navodi Đurica Matković.
Danas zajedno u svom dvorištu prisjećaju se tih šest godina razdvojenosti i teških trenutaka.
"Oni su napadali u sve kuće, neke ljude su tjerali, uzmi vrećicu i odlazi. U neke kuće su ušli, maltretirali su ljude i onda su ljudi morali pobjeći", rekla je Jelka Matković.
Nakon mirne reintegracije, život se u Ilok počeo vraćati.
"Po povratku su se uhvatili svojih njiva, svojih vinograda i dan danas rade na boljitku svoga grada", izjavila je Marina Budimir, gradonačelnica Iloka.
Nisu se vratili svi, a koliko je Iločana danas pokazat će novi popis stanovništva. Jelki i Đurici je najvažnije da nakon svega što su proživjeli - imaju jedno drugo.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr