Haško suđenje trojici hrvatskih generala, optuženih za zločine počinjene nad srpskim stanovništvom prije, u vrijeme i nakon Oluje, započelo je 11. ožujka uvodnim riječima tužiteljstva, a dan kasnije uvodne riječi iznijela je obrana generala Gotovine. Obrane druge dvojice generala odlučile su svoje uvodne riječi odgoditi za početak izvođenja dokaza obrane.
Haški tužitelji prvog dana suđenja u svojim uvodnim riječima kazali su da su trojica generala sudjelovala zajedno s drugim najvišim hrvatskim političkim i vojnim dužnosnicima predvođenim bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj u Oluji bio etnički očistiti dijelove Hrvatske koji su tada bili pod kontrolom Srba.
Po tužitelju Alanu Tiegeru optuženi su u tom planu sudjelovali planiranjem i ostvarenjem progona. Neselektivno su granatirali Knin kako bi prisilili civilno stanovništvo na panični bijeg, odnosno progon, tvrde tužitelji.
Haški tužitelji najavili su kako će dokazati da su generali bili svjesni i rizika odmazde vojnika pod njihovim zapovjedništvom te nisu poduzimali nikakve ili tek formalne mjere za sprječavanje takvih zločina. Također, tužitelji smatraju da su znali za zločine nakon što su se dogodili te propustili poduzeti potrebne mjere za kažnjavanje počinitelja, iako su po tužiteljima imali takve ovlasti.
Obrana generala Gotovine poručila je u svojim uvodnim riječima da tužiteljstvo ne može pružiti nijedan dokaz koji potvrđuje odgovornost hrvatskog generala za ratne zločine uključivši za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, planiranje i izvođenje neselektivnih topničkih napada, progon srpskog stanovništva ili propuste kažnjavanja podređenih počinitelja zločina.
Što se tiče optužbe za progon stanovništva, obrana generala Gotovine najavila je više dokaza da su vlasti krajinskih Srba uvježbavale i planirale masovnu evakuaciju u skladu sa svojom ideologijom nemogućnosti i neprihvatljivosti života Srba u hrvatskoj državi te da je taj scenarij već viđen nakon "Bljeska" kada je u prva dva dana evakuirano deset tisuća Srba u Bosnu.
Na optužbe za granatiranje civilnih ciljeva odgovorili su da se radilo o legitimnim vojnim ciljevima, a što se tiče navodnih propusta kažnjavanja kazali su kako su civilne vlasti, koje su 6. kolovoza 1995. već bile uspostavljene, bile zadužene za osiguranje reda.
Nakon uvodnih riječi tužiteljstvo je tog prvog tjedna suđenja izvelo i prvog svjedoka - prevoditeljicu civilne policije UN-a koja je svjedočila uz zaštitu identiteta kao svjedokinja 136.
Ona je posvjedočila kako je u kontaktu s lokalnim srpskim stanovništvom u vrijeme i nakon Oluje čula o topničkim napadima na njih iako po njezinim tvrdnjama na tom području nije bilo vojnih ciljeva, kao i da su ustrašeni ubijanjem tražili da ih se evakuira, potvrđujući tako teze tužiteljstva. Opisala je i kako su granatirane stambene zgrade u Kninu, kao i pljačku, ali je u protuispitivanju kazala kako je u stanu u zgradi kojeg je jednom prilikom obišla nađeno teško naoružanje.
No, ona je isto tako tijekom protuispitivanja potvrdila da su lokalne srpske vlasti izrađivale popise za evakuaciju uoči hrvatskih vojnih operacija, što potvrđuje teze obrane da je vlast krajinskih Srba organizirala masovni odlazak u slučaju hrvatskog vojnog udara.