'Želio bih se zahvaliti Norcu što je tukao granatama po cijelom selu, istjerao nas iz kreveta i dao do znanja da moramo bježati', kazao je svjedok, ustvrdivši kako su bijegom izmakli sigurnoj smrti, odnosno sudbini koja je zadesila starije muškarce i žene koji su ostali u svojim kućama.
Svjedok koji se zbog zaštićenog identiteta vodi pod rednim brojem 8. živio je u rujnu 1993. u Čitluku, gdje nakon akcije, kako je rekao, niti jedna kuća nije ostala čitava.
'Kada sam se s UNPROFOR-om vratio u selo sve je bilo zapaljeno, niti jedno od 60-ak domaćinstava nije bilo čitavo', kazao je svjedok koji tvrdi da tada u Čitluku nije bilo nikakve vojske, već samo civilno stanovništvo.
Kazao je i da su u srpskim selima postojale samo seoske straže te da je od svih ubijenih samo jedan muškarac imao pušku.
Rekao je da osobno nije vidio smaknuća civila, no čuo je priče o mučenjima i masakriranjima. Osobno nije vidio hrvatske vojnike kako pale ili uništavaju po selu, ali tvrdi da je na tom području tada bila jedino Hrvatska vojska.
'Netko je bio zapaljen, netko zaklan, a nekoga su vukli automobilom', kazao je.
Norčeva obrana prigovorila je na dio iskaza da u selima gdje je organizirana akcija nije bilo srpskih vojnih snaga.
'U Čitluku je bila cijela satnija, jedna bitnica minobacača, a
vojnici su bili smješteni po kućama. Također su imali i induktorsku mrežu za komunikaciju', kazao je optuženi general Norac.
Svjedoku je pokušao postaviti i nekoliko pitanja, no sudac je
zabranio većinu koja su proturječila iskazu svjedoka, poput pitanja o vojnim formacijama u Čitluku, je li bio zapovjednik straže, gdje se kuhalo za vojsku itd.
Suđenje se nastavlja u ponedjeljak 29. listopada, a još nije poznato hoće li se saslušavati novi svjedoci.