Ovakav zaokret ima veze isključivo s rezolucijom koju je prošli tjedan donio Europski parlament na inicijativu hrvatskih zastupnika. Jer kada vam zastupnici 500 milijuna građana Europske unije gotovo apsolutnom većinom prihvate jedan stav, u ovom slučaju rezoluciju o Srbiji, onda to nije za zanemariti. Kada vam 500 milijuna građana kaže - Srbija se mora očitovati oko Šešelja, a Haški sud mora preispitati uvjete pod kojima ga je pustio - na to se nije mogao oglušiti ni glavni tužitelj Brammertz koji je nakon dva tjedna naglo promijenio mišljenje i sudu podnio podnesak, ali je na to još uvijek oglušena Srbija koja se do sad nije konkretno izjasnila oko Šešeljeva divljanja, a ni srbijanske pravosudne vlasti koje imaju u svom kaznenom zakonu kazneno djelo govora mržnje.
Ova rezolucija, osim na Haški tribunal, imat će refleksiju i na skoru raspravu u Vijeću sigurnosti UN-a koju također inicira Hrvatska o radu haškog tužiteljstva.
Ova Brammertzova odluka neće spriječiti Hrvatsku da pita zbog čega je Šešeljev postupak trajao tako dugo, zbog čega ga je sud pustio gotovo bez ikakvih značajnih uvjeta, zbog čega je na to pristao i zbog čega presuda Vojislavu Šešelju još uvijek nije oglašena. Dakle, ni ova intervencija glavnog haškog tužitelja ne sprječava Hrvatsku da tako nešto pita.
S druge strane, hrvatska tiha diplomacija trebala bi prepoznati kojoj je međunarodnoj političkoj komponenti haški sud ovoga puta popustio i donio jednu ovakvu, izvan pravne i stvarne pameti odluku o puštanju Šešelja na privremenu slobodu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook