I dok je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović na Kosovu bio na sastanku s Vjošom Osmani, provjerili smo kako je Hrvatima, ali i lokalnom stanovništvu koje živi u Janjevu. Reporterka Dnevnika Nove TV Ivana Pezo Moskaljov razgovarala je tako s don Matejem Palićem, župnikom crkve Sv. Nikole na Janjevu.
Tu je, kazao je, cijeli život. Rođen je u Janjevu, a nakon studija u Rijeci vratio se devedesetih. Bez njega mladi, kažu, ne mogu, no on tako ne misli.
“Koga nema, bez njega se može. Poznajemo se, neku djecu sam krstio, krizmao i vjenčao pa im sada i djecu krstim, a nije uobičajeno tako dugo biti na jednom mjestu”.
Ovaj svećenik, jedini je hrvatski svećenik koji je ostao u Janjevu. Kaže kako se vratio 1998., a prošao je kroz politička previranja, bombardiranje i samostalnost zemlje. Problema je, dodaje, mnogo.
"Problema ima, problem je egzistencija, tendencija je odlazaka, ljudi ne mogu naći posao, sezonu odrade na moru u Hrvatskoj i onda se ne vrate više, lakše je naći posao u Zagrebu. Mi tapkamo u mjestu već 20 godina. Obećanja se stalno događaju i onda ništa, ali evo ove godine već pet važnih posjeta", ipak je dodao s nadom u bolje sutra.
Smatra kako će svi građani uz Božić ovu godinu zaokružiti uz tu nadu, no svejedno je zabrinut zbog nasilja u kojemu žive.
"Moramo apelirati, razmišljali smo o odlasku. Prije su ulazili u naše napuštene kuće, mislili smo se spakirati i otići. Nema još fizičkih napada, ali počeli su nam ulaziti i u nastanjene kuće. Mislili smo spakirati sve u pet, šest autobusa i otići u Hrvatsku jer tamo svi imamo nekoga. Bilo je nepodnošljivo psihički, ta nesigurnost i strah. No, dolaskom premijera, odmah nam je obećao poduzeti nešto i već se isti dan dogodilo, naša ambasadorica je jako uključena", objasnio je Palić.
Nada u bolje sutra
"Ja sam tu za budućnost, o tome svjedoče ova djeca. Ako nam se poboljšaju infrastrukturni uvjeti. Evo sada struja, voda i kanalizacija, zapošljavanje, Ured za Hrvate izvan domovine će nam pomoći", ipak se nada svećenik.
A nada se s pravom jer su prvi koraci za boljitak života u njihovoj zajednici poduzeti. Odobrena su im sredstva pomoći, a više je i policije.
"Odobrili su nam neke poljoprivredne projekte, već je odvojeno 100.000 da krenemo s usavršavanjem od veljače jer naši ljudi ovdje rade na primitivnome. Nije normalno da vidite čovjeka da ore plugom i konjima. Tu nema uroda ili osuvremenjenja, tako da ćemo dobiti neke strojeve i veća sredstva koja će ubrzati proces jer ovo je planina i imamo što proizvoditi", kazao je.
Komentirao je i odlazak mladih, kojih je u selu, iako značajno manje nego nekada, ipak sve više.
"Korona je učinila svoja, mladi se vraćaju svojim ognjištima. Evo tu su samo dvije sestre starice, dabogda ovako ostane, uz pomoć odgovornih, vlasti i policije koja je povećana sada, situacija je mnogo bolja i nadam se da će biti bolja", poručio je.
Vremena se mijenjaju
Otkad je došao kao svećenik, više je vjenčanja, krštenja i sprovoda, no i dalje je to malo. Kada je odrastao, bilo je 111 djece u ulici, no sada se privikava na njih puno manje. Nema više velikog nataliteta, nekada je bilo po četrdesetero djece na vjeronauku, a sada svega nekoliko.
“Mi smo tu, crkva je mjesto gdje se okupljamo, ipak ima mladih muževa koji su uvijek spremni pomoći. Ali ta destruktivna situacija, pljačke i razbojništva, sve prazne i napuštene kuće su razbijene, a upadaju u kuće u zadnje vrijeme i nastanjene", zavapio je.
Na kraju je pozvao da razbojništvo stane te je izrazio žaljenje nad onima koji si istima upropaštavaju živote.
"Sad su uhićeni i osuđeni neki, ali to su lokalni mladići koji bi trebali drugačije živjeti, a umjesto da stvaraju svijet i boljitak, u zatvoru su, no valjda tako mora biti", zaključio je.