"Izgladnjelo stado koje je novinarska ekipa zatekla na ranču u Novom naselju odista izgleda kao da je prepušteno samo sebi. Na temperaturi od plus 40, pedesetak plemenitih grla pretvorenih u kost i ofucanu kožu jede što stigne. Na tijelima nekih vidljive su otvorene rane, koje nisu liječene", piše GL.
Komasović, koji je 1991. konje doveo iz Hrvatske, da bi ih navodno spasio od ratnog stradanja, prije desetak dana je pisao hrvatskim i srbijanskim dužnosnicima apelirajući da se konjima hitno pomogne, ali odgovore još nije dobio.
Od 84 grla ostalo je desetak živih i sedamdesetak njihovih potomaka. Fond lipicanaca hrvatske ergele tako je ipak sačuvan, piše GL.
"Ako je Srbiji i Hrvatskoj stalo do toga da riješe to pitanje morat će brzo reagirati jer je pitanje dana kada će svi uginuti od gladi", kaže Komasović.
Tada zaposlen na ergeli u Lipiku, on je konje u Srbiju, odnosno Vojvodinu doveo 1991. Poslije granatiranja lipičke ergele skupio je stotinjak konja po obližnjim poljima i preko Save ih prebacio u Banju Luku, a poslije toga u vojnu ustanovu "Karađorđevo".
"Kažu da sam konje ukrao, ali zašto ih onda nisam prodao, nego ih već 13 godina hranim i njegujem, dok živim u teškim uvjetima kao podstanar, na rubu grada", izjavio je Komasović 2004.
Pošto je od njega traženo da konje preda u državni posjed, Komasović je konje tijekom devedesetih smjestio na salaš u vlasništvu Todora Bukinca koji je pristao prije nekoliko godina vratiti konje Hrvatskoj pod uvjetom da mu se isplati 300.000 eura, navodno uloženih u uzgoj.
Predstavnici hrvatskog Ministarstva poljoprivrede smatraju međutim da se konji moraju vratiti u lipičku ergelu bez ikakvog novčanog obeštećenja.
Oni su tijekom 2004. sa srbijanskim Ministarstvom poljoprivrede vodili pregovore oko uvjeta povratka lipicanaca u Hrvatsku i tada je postignut dogovor na koji Todor Bukinac nije pristao.
Stajalište Hrvatske je bilo da Hrvatskoj treba biti vraćeno 88 konja - točno onoliko koliko je odvezeno u BiH i zatim u Srbiju.