Priča Marina Rogića iz zaprešićke tvrtke "Hrvatski kišobran" nije tipična poduzetnička priča u kojoj "se gura, ali je jako teško". Na pitanja o poduzetničkim problemima Marin nema odgovor. U svoj je posao zaljubljen i ulaskom u prostorije gdje nastaje ovaj svjetski proizvod postaje jasno kako je uspio prenijeti osobni optimizam u pravi poslovni uzlet.
Na svakom se koraku dizajnira, šije, reže i dorađuje. Iako je proizvodnja Hrvatskog kišobrana masovna, svaki izrađeni kišobran prođe kroz ruke vrijednih zaposlenica. Dnevno se proizvede i do 1000 kišobrana. Posjeduju oznaku hrvatske kvalitete i markicu tradicijskog proizvoda koja dokazuje da su kišobrani izrađeni onako kako su se u Hrvatskoj uvijek radili. Danas ih ima po cijelom svijetu.
"Radimo za velike svjetske brendove, preko njih distribuiramo i u Englesku, Rusiju, Francusku, Kanadu, Južnu Ameriku – svugdje po svijetu se taj naš kišobran može naći", ponosno priča Marin.
Nije baš svaki korak njegova poslovanja bio tako jednostavan. Prije domaće proizvodnje Marin se bavio prodajom kineskih kišobrana i sunčanih naočala. Za vrijeme pokretanja vlastite proizvodnje studirao je na Veleučilištu Baltazar Zaprešić. Dok se studiranje zahuktavalo, tvrtka je već radila, ali u njegovu slučaju ni studij nije mogao patiti jer je želio steći znanja o računovodstvu, financijama i mikroekonomiji.
Birao je profesore koji su bili najzahtjevniji kako bi mogao steći najviše znanja. Svi u njegovoj okolini, pa tako i profesori, ipak su bili spremni izaći ususret ako bi Marin morao otputovati na inozemne sajmove. I sada Marin tvrdi da se svakog dana susreće s poslovnim situacijama o kojima je slušao i učio na predavanjima. Danas su mu ta znanja iznimno korisna, a posebno zahvaljuje profesoru Branku Paraću, profesorici Ivoni Santini i profesoru Augustinu Zbiljski.
Podrška njegovu poduzetničkom duhu stizala je sa svih strana
"Mislim da je najbolji osjećaj kada čovjek studira zato što to želi. Meni ne treba papir, ja sam bio željan znanja i to sam dobio."
Za Marinovo uspješno poslovanje stizale su i ponude o preseljenju proizvodnje u druge europske zemlje. Međutim, Marin je odlučio ostati u Hrvatskoj. Tvrdi da ovdje ima sve što mu treba, surađuje sa svojim najboljim prijateljem te suprugom, koji mu pomažu i prate ga u svakoj situaciji. Poduzetništvo je za njega pravi put i ne smatra da je ulazak u poduzetništvo hrabar potez.
"Mislim da je to bio komotan potez. Danas poduzetnik najčešće ima negativnu konotaciju, ali ja mislim da to nije tako. Ja bih svima preporučio da budu poduzetnici, svojoj djeci i svima koji čitaju ove riječi. Sam biram na koji način ćemo raditi, gdje ću uložiti, a sam određujem i trajanje godišnjeg odmora", kaže Marin.
Prije konačne odluke o pokretanju ovog posla Marin je razgovarao s mnogo ljudi koji su ga uvjeravali da to proizvodnja kišobrana neće biti dobar potez. Međutim, kako kaže, "iz ludih ideja rađaju se velike stvari". Bio je dosljedan svojoj ideji i uz potporu supruge Nataše izgradio je odličan posao. Trenutačno je pred tvrtkom potpisivanje dvaju velikih ugovora kojima će se poslovanje proširiti, a želja mu je da Hrvatska izvozi više kišobrana nego što ih uvozi. Tvrdi, ako je to moguće postići s kišobranima, moguće je s bilo kojim proizvodom.