Stari akumulatori i baterije ako završe u prirodi nisu samo veliki zagađivači već i potencijalni uzročnici opasnih bolesti. S druge pak strane, stari su akumulatori i baterije vrijedna sirovina. Odavno to znaju u C.I.A.K.-u, pa su još devedesetih godina pokrenuli projekt EcoCycle.
"Razlog tome je izrazita povezanost poslova distribucije novih akumulatora i baterija s poslovima gospodarenja otpadnim akumulatorima iz kojih nastaje olovo, koje se onda kao sirovina koristi u proizvodnji i koje koriste sve svjetske tvornice akumulatora", govori Matea Leko iz C.I.A.K. Group.
Danas se u njihovu Centru za oporabu u Zaboku, u koji je uloženo 75 milijuna kuna, oporabi 95 posto akumulatora i baterija s područja Hrvatske. Zahvaljujući njima stvara se novi proizvod. Usprkos potrebi velikih ulaganja u tehnologiju recikliranja, taj se posao pokazao dobrom investicijom.
"Svakako je bilo rizično odvažiti se na takav projekt, ali vjerovali smo da ima smisla i vjera se, uz predan rad i trud, isplatila. Model je zbog svoje ekonomske održivosti polučio znatnu ekonomsku korist u smislu bolje profitabilnosti. Značajnu ekonomsku korist jer smo bili pioniri ekološke osviještenosti u regiji i značajno nam je podigao i ugled", objašnjava Leko.
No ovakvih primjera kružne ekonomije, u kojoj se komponente starog proizvoda koriste za stvaranje novoga, u Hrvatskoj, nažalost, nema puno. No to bi se uskoro trebalo promijeniti jer je Europskoj uniji cilj, zapisan u Europskom zelenom planu, tranzicija s linearne na kružnu ekonomiju. Zapravo je to model koji smo oduvijek trebali koristiti, ali ga je sputala ljudska lakomost.
"Radi se o tome da smo došli u problem s gospodarenjem otpadom. I ne samo u Hrvatskoj jer je to nama vidljivo već je problem gospodarenja otpadom globalni problem", kaže Vesna Petrović, direktorica konzultantske tvrtke.
"Ekonomski resursi su ograničeni, a dosadašnji obrasci potrošnje i proizvodnje jednostavno nisu više održivi. Mi kao potrošači moramo promijeniti svoje navike. Isto tako, zbog oskudnosti resursa proizvođači moraju promijeniti način proizvodnje", misli Ana Andabaka s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
"Prije su oni imali samo svoj proizvod, samo im je to bio fokus. Sada u startu, prilikom dizajniranja proizvoda moraju razmatrati koji će utjecaj taj proizvod imati prilikom potrošnje i nakon kraja vijeka uporabe", dodaje Petrović.
Moraju razmišljati kružno, a kružno bi im razmišljanje, procjenjuju u Europskoj uniji, trebalo donijeti uštedu od 600 milijarda eura, ili osam posto godišnjeg prometa. Također, uvođenjem principa kružne ekonomije moglo bi se otvoriti čak 580 tisuća novih radnih mjesta. Profesorica s Ekonomskog fakulteta objašnjava da su razni načini na koje poduzeća u poslovanje mogu uvesti kružnu ekonomiju. Kaže da je jedan od tih modela ekonomija dijeljenja.
Primjerice, dijeljenje automobila koje postaje sve popularnije. Takvo dijeljenje može se preslikati na gotovo sve. Od dječje odjeće, koje u praksi u Hrvatskoj dobro funkcionira, do igračaka, alata i slično. Drugi je model korištenje usluge umjesto proizvoda.
"Linearna ekonomija potiče konzumerizam i zapravo ta rezidualna vrijednost, ona koja preostane na kraju životnog vijeka tu nije bitna jer se potiču proizvodi koji su lako zamjenjivi, koji nisu visokokvalitetni, ali budući da je njihova cijena takva da su lako dostupni, oni se brzo zamjenjuju. S druge strane, kod kružne ekonomije naglasak je na trajnim proizvodima", kaže Andabaka.
Proizvodima koji se mogu popravljati i čiji se dijelovi mogu mijenjati kako bi im se produžio životni vijek. Treći je model tržište sekundarnih sirovina. No da bi svi oni u praksi zaživjeli, trebalo bi ih poticati. Država to može i mora. Neke smjernice već daje i Europska unija, i to modulacijom naknada koju proizvođači plaćaju.
"To je jako dobro zato što se predlaže da ne bude ista cijena naknada koju će proizvođači plaćati, nego da ona bude modelirana prema vrsti tog proizvoda. Recimo, ako je on pogodniji za reciklažu, ako je za višekratnu uporabu, odnosno ako je eco friendly, da ta naknada bude niža", kaže Petrović.
Država može i trebala bi osigurati i potpore za razvoj ekoloških inovacija, ali i poticati zelenu javnu nabavu. Koliko nam je do održivosti i spasa planeta stalo, govori nam podatak o zacrtanim i ostvarenim ciljevima.
"Prema Nacionalnom akcijskom planu, do 2020. godine 50 posto ugovora trebalo bi biti provedeno primjenom kriterija zelene javne nabave. Zadnji dostupni podaci su za 2018., kada smo ostvarili 2,99 posto", dodaje Andabaka.
Da državu o poštivanju ekoloških kriterija nije briga, svjedoči i poduzeće koje je u njih uložilo milijune.
"Na našem i na susjednim tržištima, nažalost, djeluje konkurencija koja ne poštuje načela iz Direktive EU-a o baterijama, a to je da reciklažni centar mora biti izgrađen s najnovijim poznatim tehnologijama. To znači da oni koji ne poštuju to pravilo imaju mogućnost zbog izrazito niskih ulaganja i nepoštivanja svih ekoloških standarda raditi nelojalnu konkurenciju i ugrožavati opstanak onih koji načela poštuju", kaže Matea Leko.
Prigovor i rješenje toga problema upućeno je nadležnom Ministarstvu. Iako problemi postoje, kružna je ekonomija budućnost koja nema alternative, a u toj budućnosti bit će samo oni koji njezine principe budu i primjenjivali.