Bolje plaće, uvjeti života i mogućnosti napretka u zemljama Europske unije odvele su stotine Dubrovčana iz Dubrovnika što je rezultiralo manjkom radne snage koja se osobito osjeti za vrijeme, sve duže i intenzivnije, turističke sezone.
Za Dubrovnik to znači da radnike mora uvoziti, a novi trend je taj da radnici dolaze iz Trebinja. Najviše potražnje ima za konobarima, kuharima, pomoćnim kuharima, šankerima i spremačicama no nije zanemariv ni broj visokoobrazovanih ljudi koji iz Trebinja trbuhom za kruhom dolaze u Dubrovnik.
Duplo veće plaće
"Želio sam raditi posao za koji sam se školovao, u struci, na poslu koji će mi pružati šansu za napredovanjem. To sam uspio u Dubrovniku. Često čujem priču da u Trebinju ima posla, ali da ljudi ne žele raditi. To je smiješno! Tko je išao na fakultet ne može se zadovoljiti plaćom od 400 ili 500 maraka. Sasvim je logično da ljudi traže neki bolji život", rekao je Momir Stenković, magistar računarstva i informatike za DW.
Sličnu priču dijeli i menadžer turizma Aleksandar Milošević. Pronašao je posao koji mu osigurava pristojnu zaradu, na koju u Trebinju nipošto ne bi mogao računati.
"Otišao sam zbog politike koja u gradu sve diktira", rekao je Aleksandar koji se uskoro planira ponovno vratiti u Dubrovnik.
Radnici se snalaze sami
Iskustva radnika koji su sezonu proveli u Dubrovniku su različita. Određeni broj sezonskih radnika se žali kako im poslodavci nisu ispoštovali ugovore, kako su radili bez da su bili plaćeni.
Situaciju radnicima dodatno otežava međunarodno pravna (ne)regulacija. Bosna i Hercegovina i Hrvatska nemaju potpisan međunarodni sporazum o zapošljavanju pa radnici uglavnom poslove pronalaze sami.
Direktor trebinjskog odjela Zavoda za zapošljavanje, Dragan Popović, potvrio je da je trend odlaska ljudi iz Trebinja osjetan te da se i dalje bilježi porast odlazaka radnika preko granice.
"Hrvatska je znatno povećala broj radnih dozvola, jer njihovi radnici također odlaze tamo gdje su za njih bolje plaće", kaže Popović.
Tišina trebinjskih poslodavaca
Trebinjski poslodavci o odlasku radnika uglavnom ne žele javno govoriti. Neformalno potvrđuju da se suočavaju s rastućim problemom pronalaska radne snage. Na pitanje što su učinili kako bi zadržali radnike, nemaju odgovor. Objašnjavaju kako ne mogu podići plaće na razinu hrvatskih.
No ne radi se samo o boljim plaćama, već i o boljoj i reguliranijoj poslovnoj klimi koja pruža bolje uvjete zaposljenja i života. Sve ovo imat će za posljedicu sve veću krizu manjka radne snage u Trebinju, koja se trenutno rješava tako da radnici iz drugih dijelova BiH prihvaćaju poslove koje građani Trebinja ne pristaju raditi zbog preloših uvjeta.