To dosad, prema njihovim riječima, nije bilo moguće zbog nepovoljnog izračuna dopuštene emisije stakleničkih plinova, piše Vjesnik.
Protokol obvezuje Hrvatsku da u razdoblju od 2008. do 2012. emisija bude barem za pet posto niža od emisije bazne godine (promatrano kao godišnji prosjek u razdoblju od 2008. do 2012.).
Ali emisija je u 1990. u Hrvatskoj bila mala, među ostalim i zato što smo znatan dio struje dobivali iz elektrana građenih hrvatskim novcem u Srbiji i BiH.
Zato je hrvatsku ratifikaciju omogućila krajem 2006. usvojena odluka da nam se dopušta povećanje emisije u baznoj godini za 3,5 milijuna tona ekvivalenta ugljičnog dioksida, čime je naša kvota povećana na 34,62 milijuna tona ekvivalenta ugljičnog dioksida.
Bez toga bi obveza iz Protokola otežala nužan razvoj hrvatske energetike i gospodarstva i stvorila nam velike troškove zbog prekoračenja kvote.
U Hrvatskoj najviše stakleničkih plinova nastaje u energetici (u 2004. godini 74,9 posto), poljoprivredi (12,1 posto), industriji (10,8 posto) i gospodarenju otpadom (2,2 posto).
U razdoblju od 2000. do 2004. emisija je rasla po stopi od 3,7 posto.
Kako bi Hrvatska ispunila svoju obvezu, pripremljen je prijedlog strategije i akcijskog plana za ublaženje klimatskih promjena u kojem se predlažu troškovno učinkovite mjere za smanjenje emisija kojima je moguće ostvariti cilj zadržavanja emisija ispod razine utvrđene Protokolom iz Kyota, kažu u Ministarstvu.
U strategiji se razmatraju dva scenarija. Prema scenariju »bez mjera«, emisija bi u 2010. bila za oko 2,3 milijuna tona ekvivalenta ugljičnog dioksida iznad cilja iz Kyota.
Prema »scenariju s mjerama«, primjenom svih predloženih troškovno učinkovitih mjera, emisija će biti ispod cilja iz Kyota u cijelom razdoblju od 2010. do 2012. godine.
Mjere za smanjenje emisija će se i nadalje najvećim dijelom provoditi u energetici: primjenom obnovljivih izvora energije, unapređenjem energetske učinkovitosti u proizvodnji i potrošnji energije, većom primjenom goriva s manje ugljika, posebice prirodnog plina, mjerama u industriji, u gospodarenju otpadom te korištenjem biodizela, bioetanola i ostalih biogoriva u transportu, napominju u Ministarstvu.