Posljednjih godina radovi velikih svjetskih slikara dostižu nevjerojatne cijene na tržištu umjetnina.
Kakvo je stanje na hrvatskom tržištu umjetnina?
O tome tko su najtraženiji umjetnici, tko kupuje njihove radove i koje su im cijene razgovarali smo s kustosima, galeristima i trgovcima.
„Kratko i jasno – tržišta kod nas gotovo ni nema“, rekao nam je odmah na početku razgovora naš najpoznatiji galerist Radovan Beck. Rijetko tko uopće uđe u galeriju, nema više onog srednjeg sloja koji bi navratio u galeriju. Kupovali su grafike, crteže ako nisu mogli priuštiti ozbiljne stvari, ali su sudjelovali na tržištu i nekakav novac se okretao.
„Još se nismo oporavili od ekonomske krize, pa ni ne mogu očekivati da će netko dati 10, 15 tisuća eura za neko djelo“ rekao je. ''Ova kriza je dovela sada do jednog tržišnog gliba.''
S njim se slaže i galerist iz Pule, Bojan Šumonja. „Mi smo mala galerija“ kaže „i mi nemamo neku moć na tržištu.“ Uz to, Bojan Šumonja je umjetnik koji pokušava zaraditi i na taj način, a to je pak nemoguća misija rekao nam je.
Kod nas će se malo tko ohrabriti i uložili u mladog umjetnika. Prolaze samo klasici popit Knifera, Bukovca, Gorogone...
Do nedavno je Bukovac bio najtraženiji, a ujedno i najskuplji. Primat polako preuzimaju suvremeni autori, a najtraženiji postaju radovi Julija Knifera. Najskuplji ikad prodani rad nekog hrvatskog suvremenog autora Kniferova je „Kompozicija No. 12“ koja je dosegla cijenu od 161. 600 eura.
I mladima treba dati šansu
Velike tvrtke i kolekcionari kupuju uglavnom već provjereno isplativa djela. No, danas se na tržištu pojavljuju mladi poslovni ljudi koji se odlučuju za slike mladih umjetnika.
„Povremeno se na tržištu kupuju djela umjetnika kao što su Lovro Artuković i Zlatan Vehabović. A u novije vrijeme Stipan Tadić, Pavle Pavlović, Fedor Fischer, Ivana Jurić, Sebastijan Dračić, Nikola Vrljić, Josip Tirić, Kristian Kožul, Stjepan Šandrk, Martina Grlić, Ivan Fijolić...“ kaže nam Jelena Pavlinušić, kustosica u galeriji Lauba.
Jako je nezahvalno govoriti o cijenama, posebno živućih umjetnika, slažu se naši sugovornici. No, slažu se da neke slike mogu dosegnuti i cijene od 30 tisuća eura.
Ipak, većina umjetnika još uvijek ne živi isključivo od prodaje svojih radova već zarađuju slikanjem po narudžbi, bave se primijenjenom umjetnošću, predaju po školama, akademijama i snalaze se na različite načine.
Budućnost ulaganja novca
Ali svi zaboravljaju da je primjerice i Julije Knifer nekada bio mladi umjetnik, priča nam Radovan Beck. Netko tko je kupio Knifera prije 20 godina i platio ga je 1.000 maraka danas to dijelo vrijedi deseterostruko.
„Ali sad, za tih 20 godina, ako vam se nešto dogodi pa vi sad morate prodati „na vrat na nos“ u istom danu, e to bi već bio problem. Sad ga možete prodati jer ga je i svijet počeo kupovati“ kaže.
Nije baš tako jednostavno prepoznati novog umjetnika i uložiti u njega. Za sve mora proći neko ozbiljno vrijeme. Jedini siguran ulog je onaj u stare majstore, tzv. mrtvace. S njima nema rizika, cijene mogu samo rasti. I to iz jednog jednostavnog razloga, kaže Beck, broj djela je ograničen, većina ih visi na muzejskim zidovima i jako rijetko dođu na neku aukciju.
Ali, takva djela zasigurno nećete vidjeti u našim galerijama. A kako kažu ni na hrvatskim zidovima. Koliko je našim sugovornicima poznato, kod nas, u privatnom vlasništvu, nema ni Picassa, ni Dalia, ni Moneta. Ali, znaju da postoje dva crteža Henria Matissea.
Zbog visokih cijena raste i „crno tržište“ umjetnina, no naši sugovornici upozoravaju: „Kupovina u galeriji ili na aukciji je garancija, sve ostalo je kupovina „mačka u vreći“.
„Veliki kolekcionari imaju svoje savjetnike koji im pomažu prilikom odabira novog djela jer cijela kolekcija mora imati logičan slijed. Kolekcije slaže i Radovan Beck.
„Moja ideja je, ako vam ja slažem kolekciju i preporučam vam da određene novce uložite u to ja vam vežem autora za autora, odnosno sliku za sliku da to ima jedan logičan slijed i da to ima jednu priču. Koji put me ne interesira da li vam se ta slika sviđa ili ne sviđa ali ona vam treba za kolekciju, onda kolekcija ima svoju težinu“ kaže. Onda kreću pregovori o cijeni.
Da je budućnost doista u umjetninama potvrđuje i podatak da je Deutsche Bank jedna od vodećih svjetskih kolekcionara.
Država „maćeha“
„Ne postoji uređeno tržište umjetnina jer ne postoji sustavna porezna politika koja bi poticala takvo tržište, kao niti razvijen sustav poticaja za umjetničko tržište“ poručuje Jelena Pavlinušić.
Radovan Beck je uvjeren da bi se sve rješilo u pet minuta samo da postoji interes. Država bi trebala osloboditi kupca plaćanja poreza, njega bi trebao plaćati umjetnik. I Đamonja i Murtić su plaćali porez, kaže nam Beck. Uostalom, kaže, kupci ulažu u kulturu naše zemlje i morali bi imati neke olakšice.