Tieger u ime haaškog tužiteljstva odgovara na argumente obrane koja je prošloga tjedna na posebnom ročištu od Sudskog vijeća zatražila odbacivanje optužnice protiv Gotovine, Čermaka i Markača koja ih tereti za zločine tijekom i nakon Oluje u kolovozu 1995. godine tvrdeći da tužitelji nisu dokazali nijedan dio optužnice.
>> Obrana Gotovine traži odbacivanje optužnice
Glavni tužitelj u postupku ustrajao je na tezi o udruženom zločinačkom pothvatu tvrdeći da su hrvatske vlasti, na čelu s bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom, granatiranjem, razaranjem, pljačkom i zastrašivanjem prisilno uklonile Srbe iz dotad okupiranih hrvatskih područja.
'Tuđman, kao ni oni kojima se okružio, nije želio Srbe u Hrvatskoj. Višenacionalne države za njega su u osnovi bile nestabilne, a Srbi su bili prijetnja', rekao je Tieger citirajući tzv. predsjedničke transkripte i iskaz nekadašnjeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha.
Jasna namjera da se protjeraju Srbi vidi se i iz Tuđmanovih izjava na sastanku na Brijunima uoči Oluje 31. srpnja 1995. godine, na kojemu je prema optužnici 'skovan' zločinački pothvat kao iz njegovih govora nakon Oluje kada je, kaže Tiger, rekao da je 'Hrvatska sada čista kao u Zvonimirovo vrijeme'.
'U granatiranju Knina poginulo između 50 i 75 civila'
Tužitelj Edward Russo u nastavku je govorio o dijelu optužnice koja optužene tereti za neselektivno granatiranje Knina i drugih gradova u tzv. krajini. Po njemu, svi dokazi upućuju da su napadi bili usmjereni na civilne, a ne vojne ciljeve što pokazuje jasnu namjeru da se srpsko stanovništvo zastraši i prisili u bijeg. Pritom je, pozivajući se na iskaze nekih svjedoka, iznio podatak da je samo u granatiranju Knina poginulo između 50 i 75, a ranjeno između 30 i 40 civila.
O točki optužnice koja generale tereti za pljačku i palež srpske imovine te za ubojstva srpskih civila nakon Oluje protudokaze je izvodio tužitelj Saklaine Hederaly.
Ustvrdio je da su se ti zločini činili javno, da vojna i civilna policija nisu intervenirale prema počiniteljima pa zaključuje da su ti događaji odražavali politiku ili, u najblažem slučaju, prešutno odobravanje hrvatskih vlasti.