U odlukama donesenim 13. prosinca Žalbeno je vijeće zaključilo da raspravna vijeća, svojim odlukama o odbijanju dodjele statusa prijatelja suda Hrvatskoj, nisu dovela u pitanje prava Hrvatske, jer pravila Haškog suda takva prava, koja bi omogućila državama da nude pomoć Sudu po vlastitu izboru, nisu ni predvidjela.
Hrvatska je u rujnu u tim predmetima zatražila da joj se odobri status prijatelja suda smatrajući da će podnescima, koje bi sastavili pravni stručnjaci i povjesničari - prijatelji suda, osporiti neprihvatljive kvalifikacije haškog tužiteljstva iz optužnica u ta tri predmeta. Prema tim optužnicama, zločini u Hrvatskoj i BiH počinjeni su u okviru "udruženog zločinačkog pothvata" u kojemu je sudjelovao tadašnji državni i vojni vrh RH.
Raspravna vijeća u predmetu "Prlić i drugi" te "Gotovina, Čermak i Markač" odbila su u listopadu zahtjev Hrvatske za statusom prijatelja suda prihvativši argumente tužiteljstva koje smatra da bi Hrvatska imala pristranu ulogu, da su područja kojima se Hrvatska htjela baviti preširoka u odnosu na opsege optužnice te da se ne tiču pravnih pitanja što je u nadležnosti prijatelja suda.
Hrvatska vlada 25. listopada zatražila je od Žalbenog vijeća Haškog suda preispitivanje tih odluka, a haško tužiteljstvo u svom je očitovanju podnesenom 1. studenoga zaključilo da pravila Haškog suda ne daju utemeljenja takvom zahtjevu hrvatske Vlade.
Dužnosnici hrvatske Vlade najavili su u međuvremenu da će, ukoliko Haški sud odbije njihov zahtjev, sve materijale dostaviti obranama u dva predmeta.
Generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač optuženi su za zločine počinjene tijekom operacije Oluja 1995. godine i nakon nje "u okviru zajedničkog zločinačkog pothvata", a političko i vojno vodstvo bosanskih Hrvata optuženo je u predmetu Prlić i drugi za zločine počinjene tijekom rata u BiH, također u okviru takvog pothvata.