Obrana generala Gotovine u žalbi, podnesenoj početkom prosinca, navela je da je raspravno vijeće pogrešno zaključilo da i dalje postoji opasnost da se general Gotovina ne bi vratio u pritvor, kao i da su jamstva hrvatske Vlade nedostatna, s obzirom na to da je Hrvatska nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a.
Žalbeno se vijeće s time nije suglasilo i odbacilo je sve žalbene osnove obrane ocijenivši da je odluka raspravnog vijeća bila osnovana.
Raspravno je vijeće u prosincu, prema obrazloženju odluke o odbijanju zahtjeva za privremenom slobodom, zaključilo da protiv zahtjeva Gotovine za puštanjem na slobodu govori njegovo višegodišnje uspješno izbjegavanje uhićenja, težina zločina za koje je optužen, kao i činjenica da je za optužnicu znao. Iako je Vijeće prihvatilo da je hrvatska Vlada pokazivala volju za suradnjom u uhićenju generala Gotovine, ipak je ocijenilo da njezina jamstva "gledana u kontekstu dokazane sposobnosti i odlučnosti Ante Gotovine da izbjegne uhićenje" - nisu dovoljna.
"Žalbeno vijeće utvrđuje da je sudsko vijeće temeljito razmotrilo jamstva vlade Republike Hrvatske, i to ne izolirano nego u svjetlu specifičnosti ovog predmeta", navodi se u obrazloženju Žalbenog vijeća.
Žalbeno vijeće u četvrtak je odbilo i zahtjev Hrvatske da to vijeće preinači odluku prvostupanjskog vijeća koje je odbilo pustiti na privremenu slobodu do početka suđenja generala Antu Gotovinu, a u kojem je Hrvatska poručila da je sposobna nadzirati boravak generala u Hrvatskoj i osigurati njegov povratak u Den Haag.
Hrvatska je podnesak uputila također u prosincu pozivajući se na pravilo 108 bis Pravilnika Haškog suda koje dopušta državama izravno pogođenima odlukom Suda da se obrate Žalbenom vijeću, no to je vijeće ocijenilo da se Hrvatska ne može pozivati na taj članak jer u ovom slučaju nije pogođena strana.