Jedno takvo groblje naša je ekipa posjetila u selu Budak, u zadarskom zaleđu. Dražen Orlović upravo je rekao da je jedan od rijetkih koji posjećuje groblje kod crkvice Svete Kate u svom selu Budak.
'Ne samo da ne biste prepoznali da je ovdje grob, nego vas cijelo ovo mjesto ne bi na to asociralo', kazao je Orlović.
Negdje kamen, negdje drača. Kao da smo na groblju iz daleke prošlosti. I kao da odavno nema članova obitelji koji bi ga njegovali.
'Bitno je naglasiti da se tu ne ukopavaju od 1963. Ti ljudi imaju desetak nasljednika. Tu su njihovi didovi, babe, pradidovi', kaže Orlović.
Znači li to da netko desetljećima, pa ni na blagdan Svih Svetih svome djedu ili baki nije odnio cvijeće na grob? 'Sigurno nije, to je rijetkost. Veliki buketi, krizanteme. Svatko mora naglasiti da ju je platio 250 kuna. U tome se očituje veličina', odgovorio je Orlović.
Grobovi ispod maslina i u drči. 'To može značiti samo veliku bol', rekao je fra Petar Teskera.
'Danas nije potrebna ni krpica ni metlica, ovo mjesto jednostavno nije atraktivno', rekao je Dražen Orlović. Treba li i mjesto biti atraktivno kako bi smo djedu ili baki na grob odnijeli cvijeće? 'Oni su zaboravljeni, ali nisu zaboravljeni jer smo mi tu', dodao je fra teskera.
Bili smo tu i da smo znali odnijeli bi cvijeće. Za sve koji počivaju ispod masline ili na mjestu obraslom dračom. I čije grobove obiđu tek mjesni župnik ili rijetki dobri ljudi.