Ona u sebi implicira američko čvrsto stajalište o nedjeljivosti Bosne i Hercegovine, ruši očekivanja Beograda o bilo kakvom redefiniranju povijesti i sugerira prihvaćanje kosovskog protektorata kao nove političke stvarnosti. Ili dugoročno gledano - Amerika će finalizirati i izbrusiti političku arhitekturu regije započetu Daytonskim mirovnim sporazumom.
Prisutnost makedonskog i albanskog premijera i predsjednika na svečanoj ceremoniji u povijesnoj jezgri Zagreba nije bila tek taktičan potez utjecajnog državnika.
Govorom u Zagrebu Bush regiji potvrđuje savezništvo s Hrvatskom, a albanska pozivnica za NATO poruka je uspostave američke sigurnosne kontrole nad Jadranom.
U Zagrebu su očito definirani i novi koraci oko nezavidnog položaja Makedonije, kojoj je priređena pozivnica za NATO izbijena iz ruke.
Makedonija doista nije zaslužila da joj se pozivnica odgodi. Spor s Grčkom oko imena u tom je smislu desetorazredni politički problem. Na tom primjeru Europa pokazuje da još uvijek, kad je regija u pitanju, nije do kraja odustala od arhetipskih procjena, za razliku od Amerike koja procjenjuje realpoltički.
Na tom interesnom raskrižju Hrvatska je Bushovim dolaskom zasluženo profitirala. I neozbiljno bi bilo to ne shvatiti ozbiljno.