U vrijeme ručka Tonči koji živi s jedva pokretnom majkom, od njezine male mirovine, dolazi u pučku kuhinju u Splitu. Nose hranu i slušaju jade. Ema i Dijana dijele hranu iz Doma Lovret. Svojim korisnicima ne nose samo hranu, znaju sve njihove nade i muke. 'Najviše pogađa kada mladi ljudi postaju psihički bolesni zbog svih tih stvari koje su prošli, i stari napušteni ljudi koji ne mogu sami čašu vode uzeti, a nema im tko dodati', ispričala je Dijana Miočić.
U raznim splitskim ustanovama na dan se podijeli oko 700 obroka. Najbrojnija je gradska pučka kuhinja, pa Caritas, centar Matošić, dom Lovret i udruga Mi. No, potrebe stalno rastu. 'Ako ima siromaha pomoć ćemo, nećemo spasit svijet, ali što možemo', kaže Slavko iz Doma Lovret.
>> Koliki gladuju a Hrvati u smeće bacaju na tone hrane!
Srećom, još uvijek pomažu građani. Jedna je gospođa s unucima donijela odjeću. 'Sretna sam, nisam bacila a nekome će pomoći', rekla je gospođa. U ova prevrtljiva vremena, tko zna komu je sve potrebna pomoć. Sigurno je da se neki koji već zaista trebaju pomoć srame priznati svoje siromaštvo pa radije žive i u bijedi nego da traže pomoć. No i to će moći do jedne granice.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook