Gospodine Stier, jedan od prioriteta vanjske politike Svete stolice su i procesi u BiH. Vidite li sutrašnji susret i u tom kontekstu?
Sasvim sigurno će u središtu susreta biti govora o situaciji na Bliskom istoku, Siriji, o položaju kršćana. Naravno da je moguće spominjanje situacije u Bosni i Hercegovini jer je Sveta stolica zabrinuta za situaciju, za položaj Hrvata, jer to je ujedno i pitanje opstanka katolika u Bosni i Hercegovini.
Vijeće Europe, čiji ste član, donijelo je rezoluciju u kojoj poziva ne izmjenu izbornog zakona u Bosni i Hercegovini. Bošnjački član predsjedništva Bakir Izetbegović tvrdi da je cilj prijedloga Hrvatskog narodnog sabora da što više predstavnika samo iz Hercegovine uđe u dom naroda?
Optuživalo se i Hrvatski sabor da uvijek želi izborni zakon koji bi im omogućio izbor kandidata HDZ-a, BiH. Međutim, upravo je suprotno. Ako vi osigurate da kada Hrvat izađe na izbore bude siguran da će uvijek biti izabran legitiman predstavnik naroda, onda će se možda i odlučiti za neke druge političke opcije. To će tek otvoriti prostor za pluralizam i demokraciju. Svatko tko želi dobro Bosni i Hercegovini trebao bi to podržati.
Kako gledate na zajednički odlazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Bakira Izetbegovića turskom predsjedniku?
To je dio aktivnosti Turske u takozvanoj "neotomanskoj" politici gdje želi jačati svoju prisutnost na Balkanu, na jugoistoku Europe, pa tako treba gledati i ovaj posjet.
Za manje od deset dana srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić dolazi u Zagreb. Je li ovo dobar trenutak?
Mislim da je tu predsjednica preuzela određeni rizik, ali opravdano. Trebalo je promijeniti kako se definira teren gdje se igra utakmica i po kojim pravilima. Ona je ovim potezom rekla da ne možemo dopusti da Beograd može biti taj koji će definirati teren na kojem se igra utakmica i na taj način oblikovati odnos između Srbije i Hrvatske. Srbija je to pokušavala napraviti od 1945. godine. Sjetite se samo što je radio Kos početkom 90-ih, pa i sada s ovom izložbom UN-u, na način da veže hrvatski narod uz ustaštvo, fašizam itd. Predsjednica je s ovim potezom rekla kako ćemo mi određivati teren, da idemo rješavati one goruće probleme koji su u dobrom dijelu i posljedica politike Slobodana Miloševića agresije na Hrvatsku. Mislim da to treba biti ključ ovog susreta i početak rješavanja tih pitanja.
Kako ocjenjujete različite stavove predsjednice i ministarstva vanjskih poslova oko Vučićeva dolaska?
Više puta smo mogli vidjeti dva različita pristupa, no sadržajno mislim da nema velikih razlika. Premijer Plenković je govorio apropro ove izložbe u New Yorku da se nećemo dati uvući u tu diskusiju o drugom svjetskom ratu, jer mi smo se prema tome očitovali. Vrijeme je sada da rješavamo ove probleme koji su danas na dnevnom redu. Mislim, da i način na koji je predsjednica ovo postavila, pozivom Vučića da dođe u Zagreb, pokazuje kako sadržajno tu nema velikih razlika.
Je li moguće nakon susreta u Zagrebu riješiti status hrvatske manjine u Srbiji i hoće li se barem započeti razgovori oko kompleksne teme nestalih u Domovinskom ratu?
Nadamo se da će ovaj kanal komunikacije pridonijeti tomu. U krajnjoj liniji, položaj hrvatske manjine i drugih manjina u Srbi je i dio poglavlja 23. u pregovorima između Srbije i Europske unije i bez ispunjavanja tog mjerila, to poglavlje se ne može zatvoriti. Čak i nakon zatvaranja, Hrvatski sabor će trebati ratificirati ugovor o pristupanju Srbije Europskoj Uniji. Prema tome, sve to treba imati u vidu i početi već sada rješavati probleme, a znamo da postoji još dosta problema vezanih uz položaj manjina.
Nezaobilazno je i pitanje graničnog spora sa Slovenijom. Postoji li uopće s ove pozicije model po kojem bi Hrvatska i Slovenija pitanje granice definirale bilateralno?
Nema alternative bilateralnom razgovoru i dogovoru. Mi, kao što znate, smo izašli iz arbitraže zato što je Slovenija kršila arbitražni sporazum, ali čak i ti arbitri su rekli da se mora doći do bilateralnog razgovora i dogovora u implementaciji između Zagreba i Ljubljane. Prema tome, logika bilateralnog dogovora je tu i nema nikakve druge alternative.
Kako izaći iz začaranog kruga akcije i reakcije? Stječe se dojam da je slovenska vlada stalno tri koraka ispred hrvatske.
Ne znam koliko koraka, no čini mi se da se Ljubljana vrti u krug. Ono ključno zbog čega je išla blokirati Hrvatsku u pregovorima i sve ostalo što je slijedilo je bilo da dobije teritorijalno kontakt s otvorenim morem. To nije dobila čak ni s ovom arbitražom, a izgubila je puno u međunarodnom ugledu, stoga mislim da je vrijeme za bilateralni dogovor.
Hvala vam na razgovoru.
Hvala vama.