1.337 dana u ustaškom logoru mučeni su i ubijani brojni Srbi, Židovi, Bošnjaci, Romi, ali i Hrvati. Svi koje je ustaški režim smatrao nepodobnima.
Vlakovima smrti u Jasenovac su dovođene žrtve. Među njima i obitelj Vasilija Karena. 'Moja je sestra umrla od gladi, a majka i braća su preživjeli. Sestra je imala nepune dvije godine, puzila je preko logora i govorila: 'mama kuva, mama kuva', rekao je Karen, preživjeli logoraš.
Majka i braća su se spasili. Tada je imao 8 godina. 'Ja sam promašio taj jasenovački logor, jer sam iskočio iz kolone i utekao još u Kozari. Moja je sloboda trajala svega 20 minuta. Naletio sam na Nijemce i oni su me predali domobranima', kaže Karen.
Taj ga je domobran spasio. Najviše mu je žao, kaže, što ga nakon rata nije pronašao da mu zahvali. Uz njega u mimohodu bilo je još bivših logoraša. Preživjeli logoraši uglavnom su bili djeca. Sjećanja su bolna.
Jasenovac: Ne dajmo zlu više priliku!
'Rijetko kad smo dva puta na dan jeli. To su bili uglavnom makaroni i nešto malo graha i rijetko šnitica kruha', rekao je Stevan Konjević, preživjeli logoraš. Stevan je u logoru bio tri tjedna. Imao je 13 godina. Spašen je, ali njegova majka nije.
'Tamo su ih odmah iz vagona pobili. Možda je čak i spaljena - onda je radila peć za spaljivanje u Jasenovcu', kaže Stevan.
Državni vrh slušao je svjedočanstva logoraša, iščitavanje imena i poslao jedinstvenu poruku - to nije Hrvatska.
A žrtve zločina i logora, bez obzira na nacionalnost ne zaboravljaju, ali istovremeno tvrde - ne mrze.
'Jako mi je žao što se mržnja vraća među ljude. Jer kad odemo u bolnicu i primamo krv, ne pitamo je li to krv Srbina, Hrvata, Židova ili Cigana, nego daj brate da se preživi', zaključuje Karen.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook