Lovrinčević je rekao da je svakodnevno 24 sata bio u Sekretarijatu za narodnu obranu i u zapovjedništvu obrambenih snaga Osijeka ali da nije primijetio nikakva mučenja i zlostavljanja ili zatvaranja u nekim od tih prostora.
"Da je tome bilo tako svakako bih to uočio", kazao je svjedok, dodavši kako "ne može prihvatiti ni vjerovati da su tamo dovođeni i mučeni pojedinci" te da je za to doznao tek kasnije.
Svjedok je rekao da je on bio nadređen Glavašu i da je odgovarao za sve što se tamo događalo. Dodao je da je njemu hijerarhijski bio nadređen tadašnji šef regionalnog Kriznog štaba, sada potpredsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, kojega je morao obavještavati o svemu što je poduzimao.
Ispričao je da je naredbom od lipnja 1991., koju je donijelo Izvršno vijeće, a on potpisao, osnovana zaštitna četa, čija je temeljna zadaća bila osiguranje ustanova Osijeka.
Napomenuo je da je i prije postojala jedna četa koja je imala istu zadaću, a na upit suca zašto je osnovana nova kada je već postojala stara, Lovrinčević je kazao da ju se time htjelo svesti u zakonske okvire.
Rekao je da su pripadnici stare čete prešli u novu te da je na čelu i jedne i druge bio Nikola Jaman.
Optuženi Glavaš tvrdi, pak, da prije formalnog osnivanja zaštitne čete nije postojala nikakva druga slična jedinica.
Svjedok je izjavio da se nakon ožujka 1991., odnosno nakon njegova izbora za predsjednika Izvršnog vijeća situacija u Osijeku počela dramatično pogoršavati.
Uslijedile su ozbiljne provokacije tadašnje JNA koja je izvela tenkove na ulice te iz vojarni otvarala vatru na prosvjednike, kazao je.
Objasnio je da je Krizni štab, čiji je član bio i Glavaš, trebao osigurati funkcioniranje života u gradu i biti logistika vojsci i policiji.
Nakon Lovrinčića, svoj iskaz pred zagrebačkim Županijskim sudom trebao bi dati i Danijel Bogdanović koji je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka (SZUP).