U onom drugom svemiru, u kojem postoji politička odgovornost, upravo iz moralnih razloga ostavke se podnose. Jer i sama sumnja u netransparentnost ili „šlampavost“, kako ističe ministar, dovoljni su razlozi za ostavku visokopozicioniranih državnih dužnosnika. No čini se da je Hrvatska daleko od tog „svemira“ pa se političari grčevito drže svojih funkcija i ostavke podnose tek kad nemaju drugog izbora.
No nije to najveći problem. Ono što brine jest da ti isti dužnosnici, a najsvježiji je primjer današnja konferencija za medije ministra Kujundžića, čitavu javnost pokušavaju uvjeriti da je taj njihov svemir zapravo onaj koji je normalan i poželjan.
Deklamira ministar ponovno svoju mučnu životnu situaciju u kojoj njega „nevinog“ napadaju mediji, diskreditira se, ne samo njega nego i njegovu obitelj i prijatelje, a „svima je razvidno da se radi o orkestriranom djelovanju interesnih skupina“.
Iste su to, već viđene, retoričke taktike pokušaja da se izazove sažaljenje i prikaže sebe kao žrtvu nepravde. I opet on ponavlja „kako je njegov put kao ministra bio iznimno težak“, „kako trpi i trpio je prijetnje“. No danas je, za razliku od prošlotjedne konferencije čak i izvedbu prilagodio antičkoj grčkoj drami pa pomalo patetično recitira napisan tekst preuzimajući ulogu tragičnog junaka koji nije ničiji igrač, a svi ga žele maknuti.
Ne bi drama bila potpuna da nije naveo i svoje velike zasluge na ministarskoj poziciji, da nije spomenuo uspjehe u povlačenju europskih fondova, povećanje plaća i specijalizacija, smanjenje lista čekanja… a sve s ciljem da se prikaže kao žrtva koju unatoč (a možda čak i zbog) iznimno uspješnog posla koji obavlja, „neki“ žele maknuti.
Cijela ova predstava toliko je predvidljiva i toliko puta viđena da je zaista teško povjerovati kako je Milan Kujundžić pišući ovo izlaganje pomislio da ono ima persuazivnu snagu.
Nijednim argumentom nije objasnio kako je to „moralno“ ispravno ne podnijeti ostavku kada je opterećen s toliko netransparentnosti u imovinskoj kartici, već je, umjesto logičnih argumenata, uporno ponavljao ono što ponavljaju svi političari u Hrvatskoj kad se nađu u sličnoj situaciji: nekome baš oni smetaju i baš se njih želi maknuti.
A oni su samo „nespretni“, „šlampavi“, „zaboravni“ i slično. Iako unatoč svim tim šlampavostima, kao ministri postižu nevjerojatne uspjehe. Malo kontradiktorno, zar ne?
Na kraju, možda bi bilo dobro da se idući put konferencija za medije sazove kad neki, aferama opterećen ministar, odluči iz MORALNIH razloga podnijeti ostavku. Jer to bi zaista bio - breaking news!!!