Je li ovo posljednji recesijski božić?
Ne možemo sa sigurnošću reći da nećemo skliznuti još uvijek u negativni teritorij iduće godine, ali naše prognoze su da ćemo vidjeti iduće godine pozitivnu stopu rasta.
Pola desteljeća smo praktički u recesiji, postaje to već i depresija?
Pa to je posljedica toga što je model rasta koji smo imali prije krize bio pogrešan i sad je potrebno napraviti praktički kompletno restrukturiranje ekonomije.
Moramo se restartati?
Moramo se restartati. Od početka krenuti u potpuno novi način rasta i to zahtijeva vremena. Malo zvuči onako biblijski, nakon sedam debelih godina dolazi sedam gladnih godina. Otprilike će to tako i završiti.
Znači li da su iluzija, laž, prevara da možemo rasti samo na osobnoj potrošnji, da je to zapravo put u smrt?
Apsolutno, to je ono što nas je dovelo u ovu krizu, znači u ove problem.
Koliko po vama nam je potrebno da stanemo na noge, da živimo sa sto kuna i da ih možemo potrošiti?
Ono što je potrebno je da imamo situaciju u kojoj trošimo onoliko koliko proizvodimo. To se u ovom trenutku događa, međutim sad se to događa na razini na kojoj je naša proizvodnja niža nego je bila prije krize. To je moguće napraviti samo ako ćemo imati ekonomiju koja neće biti zasnovana na domaćoj potrošnji, osobnoj i državnoj, već na proizvodnji, izvozu, otvaranju zemlje.
Sljedeće godine bankama se nudi mogućnost da jednokratno otpišu dio ili cijele kredite socijalnim skupina i na taj način plate manje poreza državi. Mislite da će banke tu ideju prihvatiti ili će se oglušiti?
Ja vjerujem da hoće zato jer ovo im omogućava da otpišu potraživanje ili dio potraživanja i da ne moraju na to platiti porez.
Netko tu gubi.
Pa to je izgubljeno, novac je izgubljen. Ako ste dali kredit koji se ne može vratiti u potpunosti, znači, ne znači ako ste dali sto da ćete dobiti 70 ili 50, onda je to izgubljeno.
Je li mislite da je uopće realno da kamate padaju?
Pa kamate su u konstantnom padu. Ako pogledate nekoliko zadnjih nekoliko godina, sada smo došli u situaciju gdje su kamate na kredite poduzećima blizu povijesnog minimuma.
Može li to još ići ispod?
Može, ići će.
Gdje će stati?
To ne znamo, to ne predviđamo nikad. Ono što je bitno da bi se nastavio značajan pad kamatnih stopa je da i rizik države padne. Rizik države može pasti samo ako se učini fiskalna konsolidacija, ako rejting države poraste, a vrlo je jasno što može povećati rejting države.
Vlada kaže primarni cilj je početi vraćati kredite i smanjivati javni dug.
Ukoliko ne okrenemo tu putanju rasta javnog duga kamate će biti sve veće i veće
A onim ekonomskim stručnjacima koji kažu da bi devalvacija kune spasila i potakla izvoz i zapravo Hrvatsku izvukla iz krize, što im imate za poručiti?
Da li su najbolje izvoznice u Europi Njemačka koja nikad nije devalvirala ili Italija i Grčka koje su često devalvirale?
Hoćete reći da je to pogubna populistička ideja?
Da, to je nuđenje lakih rješenja koja ne postoje.
Da li u ovoj 2013., za 2014. najavljujete mršav, ali izlazak iz crvenog, vidite naznake kakvih reformi?
One su počele ove godine tek, ja bih rekao zakašnjelo. Te neke stvari se kreću. Imamo isto restrukturiranje javnih poduzeća.
Kada građani mogu očekivati efekte?
Za dvije, tri godine, ne prije.
Dogodine ulazimo pod nadzor Europske komisije, trogodišnji nadzor, smanjivanje deficita, gdje uopće postoji prostor kad ministri kažu došli smo do ruba, više nema se gdje rezati?
Sve osim kamata. Uvijek je pitanje političkig izbora što će se i gdje napraviti.
Dosta je plaće i mirovine.
Plaće i mirovine su najveće kategorije. To je uvijek politička odluka, nikad nas nitko u HNB-u nije pitao što da rade kada su povećavali rashode pa nas neće pitati ni što da rade kad moraju smanjivati rashode. Moramo zemlju učiniti atraktivnom za poslovanje.
Jesmo li mi danas atraktivni za poslovanje?
Sva istraživanja pokazuju da nismo i to je osnovni problem.
Da li se mičemo naprijed ili padamo?
Sad se mičemo naprijed. Sad smo se počeli pomicati naprijed i ne treba nikako zastajkivati na tom putu.
Vidite ekonomski plan vlade Zoran Milanovića i vidjeli ste obrise ekonomskog plana HDZ-a. Ima li tu neke razlike?
Pa pogledajte, nisam vidio da baš nude jako bitno različita rješenja u jednom ili drugome pogledu.
To su varijacije na temu.
Ono što možda vidite je izbjegavanje da se govori o stvarno teškim politički aspketima.
Tko, jedni i drugi?
Pa da, o teškim političkim aspektima ekonomske prilagodbe. Ali to je nešto što ja mogu razumjeti od političara.
Mislite da su ljudi spremni na odricanje, da znaju u tri godine toliko će ljudi biti otpušteno, ali to je zbog toga, toga i toga?
Ako im se kaže koja je alternativa ukoliko se to ne učini, da će ljudi biti spremni na to. S tim da kad kažete odricanje, odricanje znači odricanje od nečega što imate pa se odričete ili odgađate. Problem je u tome da smo mi trošili ono što nismo imali.
Mi se ne odričemo ničega?
Mi se ne odričemo, mi se samo spuštamo na realnost, na ono gdje u ovom trenutku jesmo.
Kako bi Amerikanci rekli - party je gotov?
Da. Na taj način.
Koliko vas kao guvernera i središnju banku i premijer Milanović i ministar financija uvažavaju?
Ja mislim da me osobno uvažavaju, ali to ne znači da sve što ja predlažem se usvaja. Kad se razgovara, ja kažem svoje mišljenje, a na svakome je da prihvati onoliko koliko želi i misli da je potrebno.
Mislite li da su banke sada što se tiče potrošača na europskoj razini ili još moramo puno poradit na tome?
Ja mislim da je zaštita potrošače trenutno u Hrvatskoj u odnosu na zemlje Europske unije vrlo snažna. Dobro je da smo uspjeli održati tu stabilnost i nakon pet godina krize.
I prste dalje od politike od bankarskog sustava.
Apsolutno, to je najgore. Vidimo što se događa kad je politika umiješana u banke. Bilo gdje.
Previše smo toga sanirali u povijesti.
Apsolutno, i preskupo nas je to koštalo.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook