Priopćenje je stiglo u trenutku kada su Žene Brodosplita skupile 1.700 pisama potpore ženama žrtvama koja će sutra dostaviti na adresu DORH-a.
S mnogo hrabrosti žene žrtve pričaju o strahotama koje su im se dogodile u ratu. 'Prvog silovatelja sam poznavala zato što je on radio na kući mojih roditelja dok sam još bila dijete', priča Snježana Maljak.
'Ja sam molila da to ne radi, a on je zaprijetio: Ili ja ili desetorica drugih a onda strijeljanje', rekla je Đurđica Pankas, još jedna žrtva silovanja. 'Poslije sam pomislila, možda bolje da su me ubili , da mi nisu to napravili', povjerila nam se.
Tisuće žena silovane su u ratu, samo su četvorica silovatelja kažnjena. Ostali hodaju slobodni. 'Kad ih sretnem oni su ti koji se ukoče', ističe Maljak. Nakon mnogih vapaja da se pravda zadovolji, da se prizna status žrtava i ratna silovanja proglase ratnim zločinom, 20 godina poslije Državno odvjetništvo odgovara.
'Nije dakle upitno da je silovanje jedan od načina izvršenja kaznenog djela ratnog zločina, naravno, ako su uz to ispunjeni i drugi zakonom propisani uvjeti pod kojima kazneno djelo silovanja prelazi u ratni zločin', stoji u priopćenju DORH-a. 'Ono što mi želimo istinski da zajedno sa DORH-om, da se taj problem ratnog zločina u odnosu na žrtve a i u odnosu na zločince što prije riješi', kaže Marija Slišković iz udruge Žene u Domovinskom ratu.
Iskaze su davali u više navrata u proteklih 20 godina. DORH ponovno poziva. 'Kako Državno odvjetništvo nema evidentiranih prijava ili drugih saznanja o mogućim masovnim silovanjima, tako istovremeno pozivamo žrtve da nam se jave radi davanja iskaza, jer bez njihovog svjedočenja dokazivanje ovog oblika ratnog zločina protiv civilnog stanovništva je otežano, ako ne i nemoguće', navodi se nadalje u priopćenju DORH-a.
'To je ipak šok svaki puta o tome govoriti, ja znam po sebi svaki put kad svjedočim svaki put se rasplačem', kaže Maljak. Za pravdu nikada nije kasno ističu. A iako kazne kojim će njihovi silovatelji biti kažnjeni neće vratiti izgubljeno, mnoge će žene ponovno hrabro sjesti i ispričati najgore trenutke svog života. 'Gdje god bude trebalo ja sam tu da dam iskaz, ja ne bježim od nikog, ja nisam nikom kriva', rekla je na kraju Đurđica Pankas.