U Zadru su boduli održali svoj dan. To pjesma, to delicije, to ljepota, e da, to nestaje sve dalje i sve dok srce zna. A zna jer naši su otoci dali toliko genijalaca u književnosti, umjetnosti, znanosti, politici, crkvi, diplomaciji da bi trebalo o tome napisati neku posebnu knjigu u 5-6 tomova. Hemingway kaže da nijedan čovjeka nije usamljen otok sam po sebi, već je dio kontinenta, dio zemlje i naši su otočani kroz povijest pridonosili i danas pridonose da budemo dio te cjeline. Da nam grudu zemlje ne odnese more i da Europe ne bude manje. A Europa je prihvatila Hrvatsku u tu hemingvejsku cjelinu, a Hrvatska joj u startu uzvratila prijevarom. Zadnja smicalica, promjena Ustava neće uspjeti pa samim tim ni spriječiti izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj. Premijer se opametio i konačno to odbio komentirati na summitu u Bruxellesu. Provedbu uhidbenog naloga komentirao je onaj koji je u trodijelnoj vlasti za to pozvan - predsjednik Županijskog suda.
Ustavne promjene koje su najavljivale stvarnu redukciju demokracije i potpuno podrivanje koncepta građanske države definiranog božićnim Ustavom srušio je HDSSB. Političku odgovornost pokazala je stranka od koje smo, sudeći po držanju i govoru u Saboru, to najmanje očekivali. I odmah su krenule razne teorije koje sve do jedne možemo nazvati nemogućom misijom - te Glavaš bezuspješno Milanovića ucjenjivao izlaskom na slobodu, te Glavaša pritisnula neka strana zemlja pa mo'šte mislit čak i Bruxelles, te Glavaš ovo te Glavaš ono. A nitko se nije sjetio notorne činjenice da je Glavaš pravnik i da u zatvoru ima sve vrijeme ovoga svijeta. Te da je slušajući profesore ustavnog prava i u konačnici predsjednikove primjedbe - naredio svojima da umjesto da glume pučke tribune - otiđu na katedru osječkog fakulteta i dodatno provjere o čemu je riječ. I dok profesori sa sve 4 katedre hvale potez HDSSB-a, predsjednik ih je ismijao što nije ni predsjednički ni liderski način komuniciranja. Na božićnom domjenku nije dao realan pogled na hrvatsko društvo. Daleko od toga da većina građana nije frustrirana. Je, ali ni približno ni politički ni kulturološki ni civilizacijski se ne uklapaju u ovu predsjednikovu sliku.
Evo najvažnijih događaja proteklog tjedna
Premijer je uz početak EU pregovora sa Srbijom, koji po uvjetima već u startu izgledaju kao nemoguća misija, odlučio ignorirati non-paper o antisrpskim incidentima u Hrvatskoj, poručivši vladi u Beogradu da joj je vrijeme da prestane koristiti takav govor i krene s govorom pohvala. Čemu? Problem s ćirilicom, baš kao i s referendumom o braku, samo je odraz Vladine politike lišene bilo kakva dijaloga bilo s kim. I FIFA je vođena tom politikom neuvažavanja te medijskim napisima Šimunića kaznila drakonski - s 10 utakmica neigranja, zabranom dolaska na stadion u Brazilu i 30 tisuća švicarskih franaka. Njegov odvjetnik zatražio je svu dokumentaciju iz FIFA-inog velom tajne obavijenog postupka i obećao to javnosti dati na uvid. Šimunić je nedvojbeno - zaslužio i javnu osudu i kaznu, ali njezina presedanska drastičnost ukazuje na zamagljenu političku igru, maliciozno stigmatiziranje Hrvatske. Dizanje subkulturnih skupina poput navijačkih na razinu bitne društvene odrednice. Navijači ta bitna odrednica nisu nigdje, pa ni u Hrvatskoj.
A ovo je naglasak tjedna i godine. Vlada je liječnicima uvela radnu obvezu po zakonu koji ne postoji već 6 godina! 6 godina. Ministar Ostojić je na udaru kritika, ali nitko ne pita gdje je bio Miljenić. Ministar pravosuđa nema pojma koji mu je zakon u zemlji na snazi. I nije mu bilo čudno da ovaj koji su primijenili za doktore nije baš u skladu s pravnom stečevinom Unije. Što više očekivati nakon ovoga? Linić nas je kratkoročno zadužio za 200 milijuna eura, koje misli vratiti novcem od privatizacije Croatia Osiguranja koji još nije ni na vidiku. HDZ optužuje Vladu da stvara spaljenu zemlju. I tu bi bili u pravu da imaju kredibilitet to govoriti. Karamarku kojeg politika također zanima samo na razini klijentelizma i osvajanja vlasti - odmah se može postaviti pitanje - a tko je utro put stvarnosti spaljene zemlje.
U tjednu koji je za nama broj nezaposlenih je još više porastao. A ovo božićno vrijeme nek nas potakne na razmišljanje o solidarnosti -kategoriji koja u nas baš i nije popularna. U nas je popularnija ona ''u se, na se i poda se'' ili ''gledaj sebe, a za druge te baš briga''. Ta logika se nigdje i nikad nije pokazala dobrom.