Tek mali broj poljoprivrednika u Hrvatskoj sadi češnjak u većim količinama. To ni ne čudi jer domaći češnjak za sadnju se nema gdje kupiti. Jelica Štrok iz Valpova tri je godine tražila domaći češnjak koji bi mogla posaditi. 'Domaćeg češnjaka nema na tržištu pa sam ovaj od naših starih baka koje su imale viška što su sebi posadile i imale viška pa prodale', kaže Jelica.
A trud joj se višestruko isplatio. 'Posadila sam 300 kilograma, pošto on daje prinose jedan naprama šest to bi bilo negdje oko tonu i petso', kaže Jelica
Za tonu češnjaka i do 75.000 kuna
Za tu 300 kilograma posađenog češnjaka može se dobiti i do 75 tisuća kuna. Priliku su prepoznali i drugi pa od Jelice kupuju sadni materijal. Dva mlada dečka su zainteresirana bila u jesen i posadili su, jedan je posadio 80 kilograma, a jedan deset.
Ali to nije ni približno dovoljno jer je u cijeloj državi posađeno tek 75 hektara. Umjesto da sadimo, 90 posto češnjaka uvozimo iz Kine.'Uvezene su negdje oko 1.803 tone u vrijednosti otprilike tri milijuna dolara', kaže Ernest Nad iz HGK Osijek.
Kilogram kineskog 10 kuna, kilogram domaćeg 50 kuna
Uvozni češnjak je pet puta jeftiniji od domaćeg koji se može naći samo na tržnicama. A za domaće su kupci spremni izdvojiti i više novca, a imaju i rješenje kako smanjiti uvoz.
'Mi imamo dovoljno polja da bi mogli sami saditi, samo treba raditi', kaže jedna gospođa. A što se više domaćeg češnjaka bude sadilo, on će biti jeftiniji, a tri milijuna dolara, umjesto uvoznicima, ostat će hrvatskim poljoprivrednicima.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.