Kad ginekolog uzme bris za papa-test – on završi na obradi kod Ivane Matetić, koja se bavi laboratorijskom dijagnostikom.
"Ovo su jako toksične kemikalije, poput klorovodične kiseline, amonijaka, radimo s bojama koje su alkoholne pare. Aparat je zatvorenog sistema, međutim ima sa strane rupe kroz koje hlape sve te tekućine. Bez ove naše obrade papa-testova zapravo ne možemo u daljnju dijagnostiku, bez toga nema nalaza", objasnila je.
Ovisno o danu, znaju obraditi od 20 pa i do 200 testova. Imaju uređaj koji istjeruje opasne plinove, ali kažu da ne stigne povući toliku koncentraciju. Zbog svega ovoga bi, dodaje Matetić, bilo fer da im se vrednuje rad s takvim kemikalijama. Njezina plaća je oko 1200 eura, dok su njezini kolege vani plaćeni dvostruko više.
"S tim da se kod njih ne radi kao kod nas. Ja sam, na primjer, jutros krenula u ambulanti, ići na druga mjesta, nekad sam i administrator kad nam nema administratora i slično. Tako da nisam samo sjela, radim to i ništa drugo", objasnila je u razgovoru s reporterkom Dnevnika Nove TV Sanjom Višticom.
Oni prvi pale alarm u slučaju opasne bolesti
Kad Matetić obradi i pripremi uzorke koje je uzeo ginekolog, oni stižu citotehnologu – u ovom slučaju Maji Gojak. Ona je prva koja, proučavajući stanice na ovom staklu, vidi je li riječ o malignim stanicama.
"Mi smo ti koji prvi vidimo je li nešto maligno i napišemo svoje mišljenje. Mi stojimo iza rezultata i mi smo ti koji dajemo mišljenje da je negativno, a abnormalno ide doktorima", rekla je.
Kada je riječ o ginekološkoj citologiji, na godinu je 5000 takvih analiza. Za to moraš imati čistu glavu i maksimalnu koncentraciju.
"Mi mičemo taj mikrovijak i ako previše pomaknemo, može se dogoditi da ne vidimo neku promjenu. Naravno, mi se uvijek vraćamo i nanovo testiramo", pojasnila je Gojak.
Ispod mikroskopske leće je, zapravo, nečiji život. Ona koja, slikovito rečeno, prva pali alarm ako nađe nešto maligno za to ima plaću od 1300 eura. K tome je završila edukaciju koja nije priznata, a kamoli da se vidi na plaći.
"Ja sam izašla štrajkati zato što je već stvarno dosta na 40 godina da nas nitko ne prepoznaje i vrijeme je da kažemo da želimo svoja prava i adekvatan koeficijent jer ja isto moram prehraniti obitelj", napomenula je Gojak.
Svima smeta isto
I radiološki tehnolozi štrajkaju. Patricija Lulić jedna je od njih, a bez nje nema dijagnostike.
"Mi napravimo snimku, odnosno radiologu dajemo materijal na osnovu kojeg može dati daljnju medicinsku, odnosno radiološku dijagnozu", objasnila je.
Micanjem dodatka za zračenje su, kažu, osakaćeni.
"Konstantno smo izloženi zračenju i zbog toga mislimo da taj dodatak, koji nam je prvobitno uzet, treba vratiti", istaknula je.
Buni se i dio medicinskih sestara koje tvrde da ih toliko nedostaje da jedna radi za dvije, a svima u štrajku smeta jedno.
"Nepravda, ništa drugo nego nepravda. Vidim da se moje kolege trgaju, da vole taj posao i strah me da ćemo jednog dana zamrziti taj posao", rekla je Matetić.
Muka im je, kažu iskreno, što se moraju ovako boriti za svoja prava, ali ne vide drugi način.