U obitelji Kalfić ovo je uobičajen dan. Srednjoškolac Antonio za knjigom, a majka Ilinka uz računicu mnogo briga. 'Teško je sve pokriti, izračunati, režije, račune još i kad zbrojimo... Kad zbrojim još i praksu malom, to je stvarno jako teško', kaže očajna majka Ilinka.
Školu Antonio pohađa u Gračacu, a praksu u Zadru jer u mu u rodnom mjestu nema obrtnika, a do Zadra nema ni odgovarajućeg javnog prijevoza, pa tako ni novčane potpore Ministarstva.
'S obzirom da se u slučaju učenika Srednje škole Gračac radi o posebnom linijskom prijevozu, učenici nemaju pravo na sufinanciranje od strane Ministarstva', očitovali su se iz nadležnog Ministarstva.
>> Ovi hrvatski školarci nastavu imaju u PRIKOLICI!
U Gračacu čak 400 obitelji živi od socijalne pomoći. Zbog neimaštine, roditelji 23 djece nisu ih mogli poslati na praksu punih 9 tjedana. Od Gračaca do Zadra 70 je kilometara. Privatni prijevoznik za jedno povratno putovanje traži tisuću kuna.
Teško je i kad se taj iznos podijeli među roditeljima. 'Sad imamo mjesečno, idu 4 puta, to je 400 kuna, sad će ići po 2 dana, znači, to je već 800. Kad dođu ferije, idu svaki dan, tako da će me doći tih mjesec dana, kad bude išao preko 2 tisuće kuna. Tako da smo prisiljeni ili da ga ispišem ili što ja znam, ne znam više', kaže Dragan Šimić iz Gračac.
Rješenja za jeftinije školovanje mladih iz Gračaca zasad nema. A računica za preživljavanje ionako je već neizdrživa.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook