To je jedna od najgorih izložbi koje sam vidio, ne znam što bih rekao, izjavio je Weinbaum na tribini o edukaciji o holokaustu u Republici Hrvatskoj, održanoj u Židovskoj općini Zagreb u prigodi Međunarodnog dana sjećanja na holokaust.
Weinbaum, koji je ujedno i glavni direktor Izraelskog vijeća za vanjske odnose, dodao je da je izložba loše koncipirana ali da je i tehnički loša, te da je morao kleknuti da vidi neke dijelove zbirke.
On je pozvao hrvatske vlasti da podrže osnivanje mješovitog odbora u kojem bi pored znanstvenika iz Hrvatske bili kolege iz inozemstva koji su taj problem uspješno riješili, kao u Norveškoj ili Njemačkoj. Taj bi odbor dao odgovore na pitanja holokausta u Hrvatskoj i pomagao u njegovoj javnoj prezentaciji, kazao je.
Weinbaum je istaknuo da od interpretacije povijesti zavisi naš stav o sadašnjosti i budućnosti, o čemu nažalost, govore negativna kretanja u Poljskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i baltičkim državama.
No, po njegovom mišljenju, problem nije u povjesničarima jer „on dolazi s vrha“. Nije u pitanju neznanje nego negacija i zamagljivanje. Potrebno je zrelo društvo koje neće prebacivati odgovornost na druge, i njih optuživati, nego preuzeti odgovornost.
U Hrvatskoj je ubijeno više od 30 tisuća Židova i to je realnost, ali mnogi luđaci ne daju da je tako. U Poljskoj je židovska zajednica potpuno iskorijenjena, a činila je 10 posto stanovništva.
Skupina istraživača se hrabro bavila time u Poljskoj i našla da je bilo dosta onih koji su imali koristi od uništenja Židova. To je teško prihvatit, kazao je Weinbaum i dodao da su ti istraživači danas izloženi optužbama da su izdajnici.
Zdravlje tih društava, pa i Hrvatskog, ovisi o odnosu prema holokaustu. Ako Židovi osjećaju da ih poštuju i da se sjećaju njihovih stradanja, to je lakmus papir za zdravlje društva, kazao je. Ako predstavnici Židova ne žele biti prisutni na državnoj komemoraciji o holokaustu, to treba biti važan znak za društvo, kazao je.
Weinbaum je kazao da je protivnik kolektivnih krivnji i ne misli da je narod kriv, ali smatra da svaki narod mora moći prenijeti poruku i sjećati se onoga što se dogodilo.
On je izrazio očekivanja da će Hrvatska smoći snage da se suoči s preuzimanjem odgovornosti za zločine koji su počinjeni u NDH i da će se suprotstaviti glorifikaciji onih koji su ubijali.
Ipak, ostavio je otvorenim koliko je moguće jer, kako je kazao, zna da političari imaju izazov donositi odluke koje im neće donijeti glasove, ali i da civilno društvo i mediji nisu toliko snažni da sami iznesu taj problem.
Povjesničar Neven Budak kazao je da se stanje s nastavom povijesti o holokaustu značajno popravilo od 2000. godine i da danas postoje brojni udžbenici i priručnici, te edukacija nastavnika u Hrvatskoj i izvan nje.
Ipak, pravo stanje nije mogao ocijeniti jer za to, kako je kazao, trebaju istraživanja koje nisu provedena.
Smatra da je hrvatska historiografija sposobna istražiti pitanja holokausta, koja se u Hrvatskoj puno više izbjegavaju zbog zločina nad Srbima nego zbog stradanja Židova, iako upravo historiografija 20. stoljeća metodološki zaostaje za drugim područjima.
Međutim, najveći problem je što vlast podupire udruge koje promiču tvrdnje da Jasenovac nije bio mjesto zločina, a neki iz te udruge pišu predgovor knjizi da je Zemlja ravna ploča, slegao je ramenima Budak.
Vesna Teršelič iz Dokumente je kazala da je u Hrvatskoj veći problem negiranje genocida na Srbima, te se zauzela za donošenje novog političkog okvira na razini Europske Unije koji će ojačati "Europu pamćenja".
Predsjednik Židovske zajednice Zagreb Ognjen Kraus smatra da se ključni problem nalazi u politici i dodao da u srijedu tijekom posjeta Jasenovcu nitko iz Ministarstva kulture nije bio prisutan. Također, kada se u Hrvatskoj govori o holokaustu, nikad se ne navode primjeri iz Hrvatske nego iz Auschwitza.
Državna komisija za utvrđivanja žrtava iz 1999. zaključila je da je u Hrvatskoj stradalo 240 Židova i sedam stotina i nešto Srba. Predsjednik Komisije Vice Vukojević potom je izabran za suca Ustavnog suda, kazao je Kraus i dodao da ljudi iz vlasti uspoređuju žrtve Bleiburga i Jasenovca, što je neprihvatljivo.
Jedna nastavnica povijesti iz unutrašnjosti požalila se da je hrvatsko društvo jako rigidno, što se, kako je kazala, ne vidi u Zagrebu. Ondje među mladima "postoji samo Hrvat-katolik", i ako netko kaže da nije vjernik, tamošnji gimnazijalci to ne mogu shvatiti, kazala je.
Predstavnik Ministarstva kulture Dražen Klinčić kazao je da Ministarstvo poduzima razne napore, kako oko Jasenovca tako i oko obilježavanja brojnih židovskih grobalja.
Voditeljica Šoa akademije Sanja Zoričić Tabaković kazala je da edukacija o holokaustu ima cilj za senzibiliziranje društva za slabije, da ga u Šoa akademiji provode eminentni predavači te da je svjedočenje preživjelih jedno od njegovih najboljih dijelova. Ocijenila je da u školama obrazovanje o holokaustu slabo i da je dokaz toga indiferentnost prema holokaustu.
Kazala je da je bila članica Savjeta Spomen područja Jasenovca četiri godine i da se trudila upozoravati na probleme, ali da je jedni rezultat da "Savjeta više nema".
U Ministarstvu znanosti i obrazovanja navodno dobro surađuju s Memorijalnim centrom Yad Vashemom u Izraelu i Šoa akademijom u Parizu, ali ne surađuju s nama koji smo tu, iza ćoška, kazala je.
U Jasenovcu ne vidim ništa komplicirano za shvatiti kao što gospodin Klinčić kaže. Dva milijuna kuna godišnjeg budžeta za Jasenovac je sramotno malo, kazala je Zoričić Tabaković i dodala da je uvredljivo govoriti o Židovskoj zajednici u Hrvatskoj kao da je mrtva i kao da je nema. (Hina)