Demagogija dolazi od grčke riječi demos (narod) i agogos (vođa) i u doslovnom prijevodu označava 'vođu naroda'. Međutim, vrlo brzo i u antičkoj Grčkoj dobiva negativne konotacije i počinje označavati političare koji podršku traže (i dobivaju) korištenjem popularnih predrasuda i stereotipa umjesto argumenata, djelovanjem na emocije (strah, prijezir, mržnju, ponos…) umjesto na razum.
Prilično točan opis retorike Donalda Trumpa, odnedavno jedinog republikanskog kandidata za izbore u SAD-u. I dok se američki političari čude kako mu je uspjelo, i dok američki retoričari s nevjericom analiziraju njegove govore pitajući se kako je moguće da je takvom retorikom uspio pobijediti protukandidate i osvojiti glasove, jedno je sigurno – Donald Trump na korak je do preuzimanja moćne pozicije jedne od najmoćnijih sila svijeta.
Kakva je to retorika kojom je Donaldu Trumpu uspjelo nemoguće? Retorika vrijeđanja i diskreditiranja oponenata, retorika širenja straha od muslimana koji 'vjeruju jedino u džihad' i 'opravdavaju nasilne napade na Amerikance koje mrze', retorika uzdizanja Amerike, američkih vrijednosti, retorika samohvale i prikazivanja sebe kao spasitelja koji ponovno može Ameriku učiniti velikom. I samim sloganom kampanje 'Učinimo Ameriku ponovno velikom' (Make America great again) želi poručiti da je to sada nacija koja je izgubila svoju poziciju snažne i moćne države te da joj je potreban odlučan vođa koji će je spasiti od sramoćenja i propadanja. Sebe predstavlja kao biznismena koji je uspjeh postigao u poslu pa će sigurno i u politici. Potpuno pogrešno uzročno-posljedično zaključivanje što su pokazali brojni primjeri u domaćoj i svjetskoj politici. Istu tu taktiku koristio je, za hrvatske prilike tada uspješan biznismen Željko Kerum pa se pokazalo da je vrlo daleko od uspješnog političara.
S retorikom Donalda Trumpa mogle bi se povlačiti paralele s retorikom hrvatskih političara jer svega navedenog bilo je (i još uvijek ima) i u Hrvatskoj. No, Donald Trump svaku je od taktika podigao na višu razinu i dao joj novu dimenziju. Tako vrijeđanja političkih protivnika idu do te mjere da se implicira kako netko ima mali penis (Marco Rubio ima male ruke. A znate što kažu za ljude s malim rukama…I nastavlja, kome biste radije dali glas: malom ili velikom?). Vrijeđa i diskreditira protukandidate na temelju vanjskog izgleda (Carly Fiorina bila je jedna od kandidatkinja stranke pa je rekao: Pogledajte to lice? Biste li dali glas nekom tko tako izgleda? Je li to lice budućeg predsjednika SAD-a?). Osvrće se na to tko su bili očevi, a tko djedovi njegovih protivnika (što nam također zvuči poznato) pa Teda Cruza nastoji diskreditirati tvrdeći da je njegov otac imao veze s ubojstvom Kennedyja.
Donald Trump niže besmislicu za besmislicom, a kao da ni to nije dovoljno, tada i svojom neverbalnom komunikacijom u sučeljavanjima ponižava suparnike. Prevrće očima, smijulji se prezrivo, ruga se i ismijava svoje dojučerašnje stranačke kolege.
Naravno, središte njegove retorike je diskriminacija muslimana, poticanje islamofobije i djelovanje na strah Amerikanaca koji se trebaju bojati terorističkih napada (oni u Parizu i Bruxellesu samo su mu poslužili kao dodatni 'argumenti'). Čak se koristi i statistikom (ali je ona pristrana i selektivna) pozivajući se na istraživanja koja pokazuju da 25% muslimana podržava terorističke napade.
Međutim, pri tome zaboravlja spomenuti da prema tom istom istraživanju njih 61% smatra da je terorizam u suprotnosti s Kuranom i islamom općenito. Primjer je to manipulacije brojkama i istraživanjima.
Demagogija nije novost 21. stoljeća niti izum Donalda Trumpa. Zlouporaba je to retorike stara više od 25. stoljeća. No, pitanje je kako se boriti protiv demagogije i demagoga? Isto pitanje uputili su i Demostenu, najpoznatijem govorniku antičke Grčke koji je odgovorio: 'Protiv demagoga se ne možemo boriti, njih će uvijek biti. Protiv demagogije se moramo boriti obrazujući publiku'. Jer pravo je pitanje kakva je to publika koja vjeruje onima koji ne koriste razumske argumente, koji šire netrpeljivost i netoleranciju, koji svoju kampanju temelje na nerealnim i nejasnim obećanjima te diskreditiraju druge protukandidate na temelju vanjskog izgleda.
Donald Trump još je jedan od političara koji je pokazao kako je retorika moćan alat koji može biti vrlo opasan ako dođe u ruke pogrešnih ljudi.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.