Dani sjećanja na mrtve

Slika nije dostupna
Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, 1. i 2. studenog na Dan svih svetih i Dušni dan vjernici se sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima.

Na te se dane obilaze grobovi te polaganjem cvijeća i upaljenim svijećama odaje počast onima koji više nisu s nama.

Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga.

Spomendan mrtvih, odnosno Dušni dan (2. studenoga), počeo se obilježavati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.

Crkva je od početka njegovala spomen na pokojne, a o toj brizi svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samog početka. Pri tome se Crkva uvijek poziva na riječi Druge knjige Makabejaca iz Staroga zavjeta: "Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne da im se oproste grijesi".

Crkva je također od davnina uoči svetkovine Svih svetih uvela za vjernike post, kada se moralo jesti jelo bez masti i mesa, a kojega se neki i danas pridržavaju.

U Hrvatskom zagorju spravljala se tzv. pogača-postružnjak, koja se pripravljala od buče, bučinih kockica koje su se kuhale i miješale s kukuruznim brašnom, a nakon toga se sve to peklo u krušnoj peći.

Kao jedno od najčešćih posnih jela uoči Svih svetih kuhao se grah, odnosno slanutak i to najčešće u Dalmaciji i Istri. Neke starije obitelji držale su strogi post uoči Svih svetih, cijeli se dan nije jelo, osim par suhih smokava ujutro, pila se kava od cikorije, a u podne bi se pojeo samo komad kruha. U Dalmaciji je bio običaj da se na večer peku fritule.

Na blagdan Svih svetih, 1. studenoga, u cijeloj će se Hrvatskoj služiti mise u crkvama, polagati vijenci na glavnim križevima, spomen-obilježjima, na grobovima rodbine i prijatelja u znak sjećanja na one koji su bili prije nas i živjeli s nama.