Ukorijenjen u tradiciji

Danas se slavi Tijelovo: Znate li zašto se uvijek obilježava četvrtkom?

Misa na Tijelovo Foto: Duje Klaric/Cropix
Devetog četvrtka nakon Uskrsa katolici slave blagdan Tijelova, pa se u svetištima i crkvama diljem zemlje održavaju slavlja i procesije. Koje je značenje tog blagdana i kakve veze ima s Hrvatskom, pročitajte u nastavku.

Tijelovo ili svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove slavi se u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno devetog četvrtka nakon Uskrsa. U Hrvatskoj je taj dan neradni kao i u većini katoličkih zemalja.

Ovaj se blagdan u hrvatskoj tradicionalno naziva i Brašančevo po brašnu koje se koristi za izradu hostije koja na svetoj misi postaje Tijelo Kristovo. Kršćani se na ovaj dan sjećaju posljednje večere na Veliki četvrtak kao i Euharistije koja je tada uspostavljena. Budući da se zbog Velikog petka i Isusove smrti osnivanje euharistije nije proslavilo, od 13. stoljeća slavi se ovaj blagdan.

Tijelovo se veže za dva događaja. Prvi je ukazanje augustinskoj redovnici sv. Julijani u 13. stoljeću i na euharistijsko čudo u mjestu Bolseni u Italiji. Sveta Julijana iz samostana kod belgijskoga grada Liegea u jednom je viđenju punoga Mjeseca vidjela mrlju. Puni je Mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio presveti oltarski sakrament.

Pročitajte i ovo Povratak u zemlju Sarma na skijanje, skupi parfemi i cigarete za doma: Provjerite što sve smijete, a što ne smijete nositi preko šengenske granice

Drugi događaj odvio se 1263. godine kada je svećenik tijekom svete mise posumnjao u tijelo i krv Kristovu te je ubrzo nakon toga doživio čudo – iz prelomljene hostije potekla je krv koja je curila po oltaru. Zbog ta dva čuda, tadašnji papa Urban IV je 1264. godine utemeljio svetkovinu Tijelova. Tek je u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Uz Tijelovo se tradicionalno vežu i procesije. Prva se održala u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća te se tijekom idućih nekoliko stoljeća taj običaj proširio po mnogim katoličkim zemljama. Tijekom procesije svećenik kroz grad ili mjesto nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Povezane teme