U Kninu je obilježen Dan logoraša u spomen na sve preminule i zatočene u staroj kninskoj bolnici i zatvoru na tvrđavi. Dok preživjeli svjedoče o zlostavljanjima, više nego ikad brine ih sporost pravosudnih institucija.
Stara kninska bolnica 1991. bila je poprište mučenja i zlostavljanja. Male su sobe pretvorene u ćelije, a na sablasnim hodnicima događale su se strahote. Rade Bobanović ovdje je bio zatočen 45 dana.
'Imate tip zlostavljanja da vas se udara s gumom kojom prolazi voda i vi morate skupljati sa usnama čikove koji su oni bacili, da li su oni ugašeni ili ne, recimo. Evo, to je jedan vid. Drugi vid je dok vi čistite hodnik, da vas čitavo vrijeme udara nekoliko njih s puškom, pendrekom, bocka bajunetom, čizmom', prisjeća se Rade.
Pod zapovijedništvom 'kapetana Dragana' na kninskoj je tvrđavi djelovao zatvor. Za zatvorene i preminule položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Koliki je njihov točan broj još se ne zna. Svijeću je Blanka Petrovečki donijela za nestalog sina.
Draganu Vasiljkoviću produžen istražni zatvor za još dva mjeseca
'Prije me bio strah je li gladan, je li žedan, je li mu zima, a sada samo da dobijem kosti, da imam grob, pa da grobu kažem koliko ga volim i koliko mi je teško za njim', priča nam Blanka. Onima koji su preživjeli teško je i danas.
'Naša populacija logoraša umire po svim relevantnim statistikama oko 10 posto više nego sve druge populacije u Republici Hrvatskoj', rekao je predsjednik Hrvatskog društva logoraša SDŽ, Ivan Turudić.
'Mislim da bi to bio jedan fer i korektan potez da se braniteljima, da se ljudima koji su aktivno sudjelovali u Domovinskom ratu, pa i logorašima, jasna stvar, da im se omogući zdravstvena zaštita pod povoljnijim uvjetima', smatra potpredsjednik Odbora za ratne veterane Franko Vidović.
Jer posljedice, kažu, ostaju za cijeli život.
'Najstrašnije je bilo izgladnjivanje i neimanje vode, a o torturi i batinama koje su bile najrjeđe u svakih 5 minuta, nija nikad prošlo više od 5 minuta da nismo maltretirani, tučeni', priča bivši ratni zatočenik Ivo Prajdić.
'Posebna je priča bila jedne noći kad su došli njihovi vojni 'milicioneri'. Tu su ubili boga u nama. Tu su razbijene glave, razbijeni nosevi, bubnjići popucali', dodaje Ivan Lipak.
Danas, nakon 24 godine, boli ih sporost pravde. Za zločine u kninskim logorima dosad je pravomoćno osuđena samo jedna osoba.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook