Prijevoz u velikim gradovima, poput Zagreba, nije toliko velika briga jer postoji jaka prometna povezanost tramvajima i autobusima. Naravno, dogodi se prometni kolaps uzrokovan s nekoliko kapljica kiše, ali izdržljivo je – barem kad promatramo situaciju u nekim drugim, manjim hrvatskim gradovima. Bez vlastitog prijevoza bit će teško nositi gomilu stvari iz šopinga ili ćete morati posegnuti za praktičnim rješenjima poput kolica na kotače, ili ćete jednostavno odustati od nošenja brojnih stvari. Sve u svemu, sve što zamislimo teško se može obaviti u jednom danu i tek tada shvaćamo koliko nam je automobil potreban. Zna to više od dva milijuna Hrvata koji posjeduju neku vrstu cestovnog vozila. I ta brojka svake godine polako raste.
Ključna razlika između onih koji posjeduju automobil i onih koji ga ne posjeduju razlikuje se u utrošenom tj. ušteđenom vremenu. Kako nam je vrijeme svima dragocjeno, obveze i put do odredišta želimo odraditi na što bezbolniji način. Odlazak po djecu u vrtić može trajati 15, a javnim prijevozom primjerice 45 minuta. Sve ovisi o udaljenosti i prometnoj povezanosti, ali činjenica je da vlastiti automobil pruža udobnost i komotnost koje se mnogi teško odriču. I zato nam je svaki kvar na vozilu, osim finacijskog izdatka, prava muka.
Čak i nakon male prometne nesreće automobil može završiti na popravku koji jako dugo traje. Osim što takve situacije naravno želite izbjeći, pripazite i na komunikaciju e-mailom. Bitno je da sve imate evidentirano – time ćete lakše do rješenja problema. Kako sve osiguravajuće kuće imaju slične, a opet različite ponude, jedan je od kriterija i brzina rješavanja papirologije i štete. Ne sumnjamo da se oni koji su iskusili što znači biti danima ili čak tjednima bez automobila odlučuju za onu koja sve rješava u kratkom roku, i to u najviše pet dana. Sve samo kako bi se njihov limeni ljubimac što prije vratio pod kontrolu onih koji ga najviše trebaju.
Svijet bez automobila?
Već se nekoliko gradova u svijetu odlučilo zabraniti motorna vozila na jedan dan. Poziv je to na smanjenje emisije štetnih plinova i jačanje svijesti o okolišu. Iako su takve akcije hvalevrijedne, nije izgledno da će svijet ikada ostati bez automobila i drugih vozila.
Kada bi se to dogodilo, nitko više ne bi razgovarao o razvoju automobilske industrije, već samo o njezinu nepostojanju. Više se automobilska industrija ne bi razvijala. Propale bi i brojne druge kompanije koje opremaju vozila, benzinske postaje prestale bi s radom, a i promet osiguravajućih kuća znatno bi se smanjio. Svi sportovi motornim vozilima više ne bi postojali. Htjeli to priznati ili ne, mnogi bi jednostavno prestali raditi stvari koje uključuju odlazak iz kuće. Da bez automobila ne možemo mnogo toga, zaista je tužna spoznaja, a najviše su to osjetili oni koji su prvo imali pa ostali bez toga.