Osim toga, kažu kako sva neovisna istraživanja pokazuju da je od 65 posto do 75 posto građana protiv rada nedjeljom.
"Ako naši političari nisu osvjedočeni u valjanost ovih pokazatelja, i za njih i za narod najbolje je odluku prepustiti narodu. Znači da je najbolje rješenje referendum. To je najbolje za političare jer će tako biti sigurni da rade sukladno volji onih koji su im dali povjerenje. To je najbolje za narod jer će sam narod preuzeti odgovornost za posljedice svoje odluke", kaže fra Bože Vuleta, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira i sinjski gvardijan.
Referendum se inače, raspisuje samo za važna državna pitanja, no fra Vuleta kaže kako je činjenica da ni prošla ni sadašnja vlada nisu uspjele, ili nisu htjele, riješiti ovo pitanje, tj. nisu uspjele osporiti argumente građanske inicijative pa sve “upućuje na potrebu za referendumom”.
"No najveći razlog za referendum je čovjek, radnik, obespravljeni radnik, preopterećeni radnik, čovjek koji je sveden i sve se više svodi na sredstvo proizvodnje. Taj isti čovjek sve manje može živjeti od svoga rada, a sve više postaje instrumentom zgrtanja kapitala malom broju nezasitnih", kaže fra Bože Vuleta.
Na tvrdnje da je referendum preskup fra Vuleta kaže kako je točno da prilično stoji, ali da ćemo “mnogo veću cijenu platiti krivom odlukom”. Postavlja i pitanje zašto se ovim problemom, baš kao i drugim važnim društvenim pitanjima, i prošla i ova Vlada počela "ozbiljnije" baviti tek u predizbornom vremenu.
Sindikalcima je pak, prema odgovoru na posljednji Vladin zakonski prijedlog, prihvatljivo da trgovine nedjeljom rade od 1. lipnja do 1. rujna, i to u turističkim mjestima, kao i tijekom prosinca. Sindikat trgovine pritom predlaže nedjeljno radno vrijeme trgovina od osam do 13 sati.
U Vladi nisu željeli komentirati najavu referenduma za zabranu rada trgovina nedjeljom. No, prije desetak dana iz Banskih dvora poslana je jasna poruka kako “Vlada neće dopustiti Crkvi da se miješa u pisanje zakona”. Visoki Vladin dužnosnik tada je poručio Crkvi da može sudjelovati u javnim raspravama o svim pitanjima i iznositi svoje stavove, ali ne i pisati zakone.