Stočari s područja Zažablja više ne spavaju mirno. Njihova stoka sve je češće na meti čopora vukova koji ne prezaju ni pred čim.
"Puštali smo krave, onda smo došli gore kad smo čuli da su se životinje uzbanile. Vidjeli smo da su se rastrčali magarci i vidjeli smo da fali jedan magarac. Sutradan smo se vratili nazad i utvrdili na jednom mjestu gdje su ga cijeloga oglođali", opisuje užas stočar Ivica Volarević.
Najveća šteta nastala je nakon što je stradala mlada magarica iz stada braniteljske zadruge Goračići. Napadnute su životinje i u okolnim stadima
"Prije dvije, tri godine je bilo stotinjak konja, sada imate dva, tri, poklali su sve što je bilo tu. Nama je zaklano u zadnje tri godine više od 20 što magaraca, što krava, junadi, teladi", dodaje Volarević.
Strah se uvukao i među mještane i šetače koji sve rjeđe prolaze područjem Vidonja.
"Šetam jednom, dvaput tjedno i to mi čini dobro za zdravlje. Uvijek me je strah. Najvjerojatnije bih pobjegao ako bih mogao", priznaje Jozo Keša iz Zažablja.
Blizina granice s Bosnom i Hercegovinom dodatno otežava situaciju. Vuk u susjednoj zemlji nije zaštićen pa se životinje povlače u sigurnija, brdovita neretvanska područja.
"U Hrvatskoj smo prije 15-ak godina imali dozvolu za odstrel, to je bilo 10, 15, 20 jedinki vuka godišnje koji se realizirao, ali prekinuto je jer službeni podaci o brojnosti vuka nisu potvrđeni znanstvenim istraživanjem", govori Ivan Cvitković iz Interventnog tima za vuka i risa.
Problema su svjesni i u lovačkom društvu. Kažu kako je postojećim zakonskim okvirima teško zaštititi stoku, a istovremeno očuvati strogo zaštićenu vrstu.
"Naći neki balans da vuk bude sit, a koza cijela, bit će teško u ovim zakonskim regulativama. Država bi trebala učiniti više da obešteti ljude koji imaju štete", smatra Ivan Menalo iz metkovskog Lovačkog društva Liska.
Iako im čopori vukova uništavaju stada, ogorčeni stočari kažu - ruke su im vezane. Dok zbrajaju štete i strahuju od novih napada, samo žele sačuvati - svoju stoku.
This browser does not support the video element.