Ivana je nepokretna, živi sama i ne ovisi o državi, razlog je samo jedan

Ivana Marešová ima 63 godine, doktorica je prava i boluje od cerebralne paralize. Iako je nepokretna i u stanju tetraplegije, Ivana živi - potpuno sama. 

"Na to sam jako ponosna jer jedino samostalnost pomaže čovjeku s tako teškim invaliditetom kao što imam ja", ističe Ivana. Njezina svakodnevica u Češkoj miljama je daleko od one koju proživljavaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj. Ivana ne ovisi o državi koja joj propisuje točan broj sati asistentice. Ona ih ima onoliko koliko joj je potrebno, a sustav joj omogućuje da sama upravlja svojim životom.

Dok je Češka u vrhu Europe po financijskoj stabilnosti osoba s invaliditetom, Hrvatska se nalazi na samom začelju, tek ispred Bugarske i Litve. Brojke su neumoljive: rizik od siromaštva osoba s invaliditetom u Češkoj je 15,6 posto, a u Hrvatskoj čak 40,2 posto. Zaposlenost radno sposobnih osoba s invaliditetom u Češkoj 55,2 posto, a u Hrvatskoj 37 posto. 

Paradoks je u tome što Hrvatska izdvaja čak i veći udio unutar socijalne zaštite za invaliditet nego Češka, ali sustav u Hrvatskoj često ostaje samo "mrtvo slovo na papiru". Dok se u Hrvatskoj čeka na inkluzivni dodatak godinama – pri čemu ga 15 tisuća ljudi, većinom onkoloških bolesnika, nikada nije dočekalo – u Češkoj se status rješava elektronski, u roku od dva mjeseca.

"Vještačenje? Bila sam kao djevojka"

Jedna od najvećih prepreka u Hrvatskoj je sustav vještačenja. Svjedočimo apsurdima gdje osobe bez udova svakih nekoliko godina moraju dokazivati svoj invaliditet. U Češkoj, ako je stanje trajno, ponovnog vještačenja nema.

"Invaliditet mi je priznat u mladosti i nakon toga nikada nisam bio na preispitivanju", kaže Václav Krása, predsjednik nacionalnog vijeća za osobe s invaliditetom u Češkoj. Ivana Marešová se nadovezuje: "Na vještačenju sam bila dvaput. Kao petnaestogodišnjakinja. Pitali su me mogu li se počešljati, rekla sam ne - i tako je odlučeno."

Osim jednostavne birokracije, Češka nudi i konkretnu financijsku potporu. Uz invalidninu, Ivana prima oko 1100 eura dodatka za njegu, a država nudi i subvencije za automobile, pa čak i poseban kombi-prijevoz koji košta koliko i karta za metro.

Što se dogodilo s 15 tisuća zahtjeva u Hrvatskoj koji su ostali u ladicama i zašto je ministar Marin Piletić morao otići iz Vlade? Kako funkcionira sustav koji roditeljima njegovateljima omogućuje "predah" i normalan život?

Ostatak ove poražavajuće usporedbe i odgovore na pitanja koja muče tisuće hrvatskih građana pogledajte u prilogu reporterke Provjerenog Nikoline Cetinić.