Što kažu građani

'Čelni sindikalci nisu niti mali čovjek, niti radnik'

Slika nije dostupna
Pozvali su vas da 1. svibnja prosvjedujete zbog kršenja radničkih prava. No, neka prava i sami krše. Sindikalne vođe sve češće se spominju u aferama, a istražili smo tko nas to predstavlja.

Ana Knežević iz SSSH nepravomoćno je osuđena na jednu godinu zatvora uvjetno, zbog malverzacija sa sindikalnim novcem. Vezuje se i uz nezakonitu prodaju sindikalne imovine. 'Tko bi lud se išao izblamirati na mojoj funkciji za 25 tisuća kuna. Da sam htjela uzeti onda bi to trebala uzeti milijune ili milijarde kao što to radi ova ekipa koja je bila ili je sada u Remetincu', kaže sama Knežević. Građani, međutim, imaju svoje mišljenje o poštenju sindikalnih predstavnika.

'Nisu ni mali čovjek ni radnik', rekla nam je jedna građanka, nakon postavljenog pitanja o tome je li ona smatra da sindikalni vođe dostojno predstavljaju malog čovjeka i radnika. Ozren Matijašević se spominje kao korisnik povlaštene najamnine sindikalnog stana. Svega 1100 kuna na mjesec plaća stanovanje u središtu Zagreba. 'Ako se vratimo na ono da su stanovi u vlasništvu sindikata i da je podijeljena sindikalna imovina, onda ne bi plaćao kao dužnosnik sindikata ni jednu jedinu kunu', kaže Matijašević.

Slučaj broj tri razbjesnio je Vilima Ribića. Pred kamere nije htio jer, kaže, radimo propagandu protiv radnih ljudi. Prozvan je za kupnju zemljišta za što je njegov sindikat iskeširao čak dva milijuna eura. Odakle? 'Ah, meni je teško govoriti kakvi ljudi predstavljaju sindikalnu scenu', istaknuo je Boris Kunst, bivši sindikalni predstavnik i sadašnji saborski zastupnik HDZ-a. On je u vrijeme obnašanja sindikalne funkcije vozio je službeni sindikalni BMW. Ispeglao je i svoju privatnu karticu te oštetio jednu banku za 145 tisuća kuna.

'Ovo, kao što sam rekao i to sam javno rekao je bila moja osobna, privatna kartica. I to dopustite da bude i dalje moj privatni problem', rekao nam je Kunst. S obzirom na funkciju koju obnašaju i plaću koju primaju privatno ili službeno, ostaje i javni problem. 'Da sam jednu kunu uzela ja bi se sama pokupila i nitko me više ovdje ne bi vidio', ističe Ana Knežević, smatrajući se moralnom osobom, koja može zastupati malog čovjeka. Teško za vjerovati, a ne treba zaboraviti da i sami žive od članarina radnika, onih istih koji iz mjeseca u mjesec moraju biti pravi borci za preživljavanje.