Naoko mirni susjedi

Brutalni hrvatski ubojice bili su mirni, dobri i povučeni ljudi

Slika nije dostupna
Josef Fritzl do jučer je bio mirni anonimac iz zabačenog austrijskog mjesta, a danas je antijunak suđenja stoljeća. Nerijetko se upravo to događa; naoko obični susjedi na beskrajno čuđenje svoje okoline preko noći postanu glavni junaci crnih kronika. Je li se u njihovom ponašanju možda moglo primijetiti da nešto nije u redu?

Puljanin Damir Voškion, do tada miran susjed koji nikada nije bio u sukobu s obitelji, 8. studenog 2007. godine uzeo je čekić u ruke, stavio pištolj za pojas i krenuo pobiti cijelu svoju obitelj. Oca Renata s leđa je zatukao čekićem, a bratu Deanu pucao je u zatiljak. Na isti je način zatim ubio šogoricu Natašusedmogodišnju nećakinju Klaru i tek dvomjesečnog nećaka Maura. Poštedio je jedino majku Milenu koja se nalazila u Opatiji, a o sinu ni danas ne govori loše.

Milena je ispričala da je Damir uvijek bio jako dobar, miran, vrijedan i šutljiv. U zadnje vrijeme žalio se da ga netko truje, no majka ga je uvjeravala da to nije istina te ga uputila liječniku koji ga nije ozbiljno shvatio. Damirova majka tvrdi da su njezinog sina nedugo prije njegovog ubilačkog pohoda pretukla četvorica muškaraca te da je on nakon toga poludio.

Iako većina susjeda pred kamerama Provjerenog nije željela govoriti o Voškionu, nekolicina njih ipak je progovorila. 'Za mene je Damir dobar čovjek. Nikada nisam s njim imao problema, čak sam i auto kupio od njega', ispričao je susjed MIlorad Todorović. Na upit kako je Voškion bio čovjek susjed Josip Dovč odgovorio je da je za njega bio sasvim normalan. Tvrdi da ga je poznavao 25 godina i dodaje da je bio društven čovjek koji nikada nije pio alkohol već je samo pušio i pio kavu.

Kockarski dugovi mirnog čovjeka pretvorili u hladnokrvnog ubojicu

I Dražen Dorčec iz Kalinovca kraj Đurđevca bio je dobar dečko, miran susjed, uvijek spreman pomoći. No jednoga se jutra probudio, stavio pištolj za pojas, kapu fantomku na glavu i krenuo u pljačku poslovnice FINE u Đurđevcu. Uletio je pred šaltere, spazio zaštitara Miroslava Benšića i pucao mu u glavu. Na isti način ubio je i nevinu stranku, Ivana Matiševa. Pokupio je i više od 300 tisuća kuna, još je jednom pucao u zaštitara i pobjegao. Na smrt prestravljene službenice pozvale su policiju. Policajcima je četiri dana trebalo da otkriju da je počinitelj okrutnog zločina upravo Dražen.
 

Dražen je zajedno sa starijim bratom odrastao s bakom jer su njegovi roditelji radili u Njemačkoj. Bio je vrlo dobar učenik i stalno je ministrirao uz crkvi. Poslije odsluženog vojnog roka zaposlio se u tvrtki, tek nekoliko kilometara od kuće. Ubrzo je počeo i vezu sa svojom sumještankom Ljubicom kojom se 2005. godine i oženio nakon osmogodišnje veze. Živio je sam u roditeljskoj kući i bio je vrlo samostalan.

Kockarski dugovi u koje je zapao kladeći se po đurđevačkim sportskim kladionicama, od do tada neporočnog i potpuno mirnog mladića napravili su jednog od najhladnokrvnijih ubojica u hrvatskoj povijesti. Zaštitar Miroslav Benšić kojem je Dražen hladnokrvno pucao u čelo, zapravo je njegov rođak. Dobro su se poznavali, čak i družili. Kada ga je policija razotkrila i kada je priznao da je motiv pljačke i ubilačkog pohoda kockarski dug, nitko nije mogao vjerovati, čak ni njegova supruga Ljubica. Nitko od Draženovih susjeda pred kamerama o njemu nije želio reći niti jednu riječ.
 

Povezane teme