Sjećanja nisu dim, a svakodnevnu kavu građana podgrijala je vruća tema, tko se našao na popisu branitelja. 'Ja sam se borio za pravnu državu, nisam se borio za pojedinca, nečije ime i interese. Ne! I sve dok zakon kaže ne može se objaviti, ne može', smatra branitelj Drago Kečkeš. Biti jedan od pola milijuna, veliki je ponos. 'Ja sam osobno za. Ja nemam što tajiti niti mi što znači ta objava. Ja znam ljude koji su sa mnom bili, oni znaju mene', ističe branitelj Željko Tokić.
Oni koji nisu bili uopće, a danas uživaju proračunske blagodati, nacionalna su sramota, kažu. 'Ali je puno toga nepošteno. Ne može on dobiti ništa, koji je došao '94. i otišao u mirovinu, niti je ranjen niti ništa, napravio se budala. Pa možemo mi svi biti budale', kaže Kečkeš. Na prvoj crti, braneći Antunovac, ovi su ratnici zaslužili svoja prava. 'Sve se zna. I svi su rekli da znaju, ali kad dobiju mandat da to riješe, nitko to ne riješi', ističe Tokić.
U ratu je Drago Kečkeš ranjen dva puta. Iz bolnice se vraćao u rov i nikada nije dvojio. Tko baca kost razdora među branitelje, ne zanima ih previše. Oni su samo mali ljudi kojima je čast naložila da uzmu pušku i krenu. Sve ostalo, tuđa je sramota.
