Priča počinje još devedesetih godina kad MORH kupuje zgradu i na natječaju radove ustupa slovenskom izvođaču iza kojeg stoji Andrej Kržišnik.
MORH je radove platio 13 i pol milijuna kuna, no primopredaja nikad nije obavljena.
Braniteljima, tada djelatnim vojnim osobama, unatoč brojnim obećanjima nikada nisu predani stanovi u posjed, iako su imali rješenja.
Na upite od 90-ih do 2005-te, iz MORH-a su dobivali odgovore da će biti zbrinuti u toj zgradi te da se više ne vode u evidencijama za stambeno zbrinjavanje.
Marjanović je prvi od 30-ak branitelja koji se morao iseliti iz zgrade.