Nemaju se čime pohvaliti

NAJGORA BOLNICA U ZEMLJI Uređaji ne rade, a unutrašnjost podsjeća na prizore iz filmova strave

Već više od 20 godina sisačku bolnicu prati loš glas. Slučajevi liječničkih pogrešaka i kroničan nedostatak osoblja doveli su je do titule najgore u zemlji.

Na mjesto ravnatelja prije nešto više od godine dana došao je nestranački čovjek. Stvari su krenule nabolje, no uvjete rada nemoguće je promijeniti preko noći. Ovo je realnost u sisačkoj bolnici. Nakon zahvata, pacijenti leže u hodniku, skriveni tek paravanom. Dnevna bolnica nalazi se u hodniku.

'Mi nemamo zapravo adekvatne prostore da bismo imali dnevnu bolnicu u njenom obliku kako bi to trebalo izgledati u nekakvom 21. stoljeću u civiliziranoj bolnici', rekla je dr.med. Ivana Šmit.

Na istom odjelu, kupaonice za pacijente potpuno su uništene.

'Cijeli odjel je takav kakav je, vide da su uvjeti takvi kakvi jesu, ne prigovaraju. Većinom ne. Ljudi imaju razumijevanja', rekla je Daila Šubar, glavna sestra na Odjelu endokrinologije.

Sanitarije je nemoguće dezinficirati, govori nam osoblje. A ne treba posebno isticati što to znači za odjel na kojem se liječe zarazne bolesti.

'Sve kade na ovom odraslom dijelu niti jedna više nema emajliranu površinu, što znači da je onda i dezinfekcija neadekvatna. Sreća u toj nesreći, ako možemo tako reći je zapravo to što većina bolesnika koju imamo su nepokretni, pa niti ne mogu u te kade. Ali, ne možemo se osloniti na to', rekla je dr. med. Tonka Jozić Novinić s Odjela infektologije.

Doduše, odjel ima nove prozore. Barem ne puše, kao prije. Ali, sve drugo je otužno. Prizori poput onih iz filmova strave.

Dječje sobe bolnice riječime je teško opisati. 'Čovjek tek kad je bolestan, da ne govorimo dijete, je svjestan koliko je teško biti u takvom prostoru. Naravno da to nije adekvatno, to je osnovna jedinica u kojoj bolesnik boravi. Radi se o madracu koji je star 45 godina', napominje infektologinja Jozić Novinić.

Nema se čime sisačka bolnica pohvaliti. Osim ljubaznim osobljem koje ulaže nadljuske napore da ublaži nehumane uvjete u kojima se liječe pacijenti.

'Svaki dan razgovaramo, svaki dan su problemi i svaki dan je izazov i svaki dan rješavamo probleme.', rekao je sanacijski upravitelj, Miroslav Dubovečak.

A problem bi riješila gradnja središnjeg paviljona. Projekt je to težak 150 milijuna kuna. Dubovečak je pripremio sve da bi se novac povukao iz EU fondova. Čeka se samo potpis novog ministra.

'To je nova bolnica praktično i to vam je sve na jednom mjestu i nema prevoženja pacijenta između zgrada, vidite kako sad guraju kolica između zgrada. Kiša pada, pokrije se i transportira se', rekao je ravnatelj bolnice čija je želja magnetska rezonancija koju nemaju, ali i novi CT uređaj. Stari CT jedan dan radi, a već drugi ne.

'Pa je, evo zadnji kvar je bio otklonjen jučer. Tako da, to je tehnologija stara 10 godina. Ljudi su planirali te preglede. Uzeli su si slobodni dan. Kad se to desi, onda je to vrlo neugodno i za pacijenta i za nas', rekao je voditelj Odjela za radiologiju, dr. med. Marcel Gorup.

Jednako je neugodan i boravak u bolnici. 'Uvijeti su strašni, šta drugo da kažem. Uglavnom da treba nešto poduzeti', rekla je pacijentica Martina Acel.

Slika sisačke bolnice, slika je grada. Mladi bježe, nezaposlenost je enormna, rađa se sve manje djece. Parkovi su prazni. Ostaju samo oni koji nemaju izbora.