Kenguur piše: „U čudnom svijetu živimo, punom dvoličnih ljudi, lažnih prijatelja i velikih "moralista". Dok se borimo za prava manjina, ne obaziremo se na osjećaje povrijeđenih, protjeranih, silovanih, maltretiranih... Živimo u svijetu u kome veliki broj ljudi živi u jednoj državi, a Boga mole da u nekoj drugoj padne kiša. Živimo u svijetu u kojem se totalno izgubio osjećaj vrijednosti i morala, pa zato nam nogometaši i estradni "umjetnici" zarađuju za jedan dan više nego doktor ili profesor za cijelu godinu. Živimo u zemlji u kojoj lako opraštaju i zaboravljaju oni kojima se ništa nije ni dogodilo.“
Eduard Pranger kaže: „Slaveći pobjedu u Domovinskom ratu spustili smo danas zastave ponosa na pola koplja zbog žrtava koje su u njemu poginule, a trebali bismo ih zapravo spustiti zbog nas samih, jer upravo smo pali na još jednom ispitu...
...Sada, dvadeset i dvije godine kasnije, ista banda barbarskih varalica, manipulatora, prevaranata i kriminalaca organizirala se u čopor i na žrtvama i ruševinama istog tog krvavog rata i jednog napaćenog grada nastoji sebi očajnički ojačati dobro poljuljane pozicije lukavo i kurvanjski izazivajući najniže strasti u opljačkanom, izbezumljenom i dezorijentiranom narodu. Neobrazovani i lakovjerni ljudi nasjedaju na thompsonovske floskule seoskih plemenskih lukavaca, šibicara koji se kunu u domoljublje, zavičaj, patriotizam, vjekovne nepravde prema hrvatskom narodu i očuvanje svetosti hrvatske obitelji. Nikako da nauče da je to samo mamac koji služi isključivo skretanju pozornosti s puno važnijih životnih problema, a koji se događaju istovremeno i svuda oko nas. Sada. U Vukovaru su samozvani stožeraši blokirali put službenoj državničkoj povorci i tako omalovažili i obezvrijedili većinu građana koji su ovu vlast legalno i većinom izabrali. Tim činom su jasno poručili da, ako vlast ne dobiju milom, da su je spremni oteti silom. I sada se pitam - što je sljedeće? Organiziranje interne milicije stožeraša? Formiranje stožernih jurišnih trupa? Batinanje nepodobnih i neistomišljenika u noćnim pohodima? Spiskovi građana po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti? Tko nas to gura u građanski rat?“
Škrpun je pak primijetio: „Dan kad emocije ključaju, kad su 'Dunav i Vuka' u očima svih koji su izgubili svoje bližnje! Na dan koji postoji samo za tišinu i pijetet, neki 'čudni ljudi' su odrađivali svoj pakleni plan bez emocija, bez pijeteta i bez poštivanja osjećaja prisutnih. Duh ili duša, psiha koja se tako rijetko spominje, i te kako zna boljeti, čak i više od fizičke boli. Stružući po njoj, kljucajući je kao vrane lešinu i grabeći tkivo raznoseći ga i prosipajući po svima nama, pokazuju svoj primitivizam, a time i bolesnu nadmoć. Stvaraju se invalidi ili zombiji, samoubojice ili teški depresivci, stvara se rana koja ne može zacijeliti. Upravo to rade određene skupine te na nevolji i otvorenim ljudskim ranama skupljaju politikantske poene za svoju prljavu rabotu. Za takvu rabotu ne smije biti tolarancije i to se mora procesuirati. Pojedinci moraju odgovarati za svoja djela raspirivanja mržnje. I na koncu čemu sve to? Čemu zagorčavati život koji i tako traje svega pedesetak godina ako ne računamo pelene prije i poslije. Radi 'prijestolja'? Čemu takav život? Ako liježeš sa strahom i budiš se s mržnjom ili obrnuto zar nije bolje odmah biti ubijen?!“
O Vukovaru su još pisali i Rudarka, Blogerica1234, Obruč na bačvi, Matijevići, Križar, Goto, i Modesti Blejz...