Olujić se tom sudu obratio u lipnju 2005., nakon što u Hrvatskoj na svim pravosudnim razinama nije uspio dokazati da je nezakonito razriješen. Smatrao je da su njegova prava povrijeđena u postupku kojeg je protiv njega od kraja 1996. vodilo Državno sudbeno vijeće (DSV), čiji je član tada i sam bio. Europski sud mu je dao za pravo i, prema danas objavljenoj presudi na internetskim stranicama suda, Hrvatskoj naložio plaćanje odštete od pet tisuća eura za nanesenu nematerijalnu štetu. Olujić je tražio 200 tisuća eura. Sud je potvrdio navode njegove tužbe da su trojica članova DSV, kojima u presudi navodi samo inicijale A.P., V.M. i M.H. (Ante Potrebica, Vladimir Marić, Marijan Hranjski), bili pristrani jer su tijekom postupka istupali u javnost koja je 'nepravedno isključena iz postupka pred DSV-om'.
Utvrđeno je i da je Olujiću 'povrijeđeno načelo ravnopravnosti dvije strane u postupku' jer mu pred DSV-om nije bilo omogućeno dovesti svoje svjedoke, kao i da je čitav postupak predugo trajao. Tužbu protiv Hrvatske Olujić je podnio smatrajući da su postupcima u Hrvatskoj bila povrijeđena njegova ljudska prava zajamčena Konvencijom o ljudskim pravima.
Naime, hrvatska Vlada je 1996. DSV-u podnijela zahtjev za stegovnim postupkom protiv njega tvrdeći da se tijekom te godine upustio u seksualne odnose s maloljetnicima te da je koristio svoj položaj kako bi zaštitio financijske malverzacije dvije osobe iz kriminalnog miljea. DSV ga je u siječnju 1997. uklonio s mjesta predsjednika Vrhovnog suda, a tu je odluku potvrdio i tadašnji Županijski dom Sabora. Ustavni sud te je odluke poništio i vratio na početak, no čitav ponovljeni postupak završio je ponovno na Ustavnom sudu koji je krajem 2004. odbio Olujićevu ustavnu tužbu iz 1998.
Bivšem predsjedniku Vrhovnog suda, a danas odvjetniku, tada je jedino preostalo pravdu potražiti na sudu u Strasbourgu.
Olujić: Strasbourška presuda pljuska tadašnjoj politici i pravosuđu
Krunislav Olujić ocijenio je danas da je presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, kojom je utvrđeno da su mu povrijeđena ljudska prava prilikom smjene s mjesta predsjednika Vrhovnog suda 1997., pljuska tadašnjoj politici, Državnome sudbenom vijeću (DSV), Ustavnom sudu i nekadašnjemu Županijskom domu Sabora. 'Presudom suda u Strasbourgu potvrđeno je da je postupak razrješenja bio politički montiran s ciljem da se obračuna sa mnom kao jednim od najviših pravosudnih dužnosnika te da me se ukloni s pravosudno-političke scene', izjavio je 57-godišnji Olujić, izražavajući zadovoljstvo presudom koju je Sud u Strasbourgu danas objavio na internetskim stranicama.
'Ona za mene predstavlja moralnu, ljudsku, političku i pravnu zadovoljštinu, no to je istodobno i velika pljuska DSV-u, Županijskome domu Sabora, Ustavnom sudu te politici Franje Tuđmana koju su provodili Vladimir Šeks i Ivić Pašalić', rekao je Olujić. Posebno je ogorčen na Ustavni sud jer je krajem 2004. odbio njegovu tužbu koju je, tvrdi, šest godina držao u ladici. 'Za moju tužbu im je trebalo šest godina, a tužbu svoje kolegice, ustavne sutkinje Slavice Banić uzeli su u rad isti dan kad je podnesena', istaknuo je i ocijenio da je presuda Ustavnog suda u njegovu slučaju bila 'sramotna, nestručna i na razini najgore presude najnižega prekršajnog suda'.
'Nakon ovakve odluke očekujem da se, ako ima političke volje, ispravi nepravda, i da predsjednik Stjepan Mesić za nekoliko mjeseci, kada istječe mandat sadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda, za tu dužnost predloži mene', rekao je bivši predsjednik Vrhovnog suda, a danas odvjetnik Krunislav Olujić.
Postupak smjene Olujića počeo je 1996., kada je Vlada DSV-u podnijela zahtjev za stegovnim postupkom protiv njega tvrdeći da se tijekom te godine upustio u seksualne odnose s maloljetnicima te da se koristio svojim položajem kako bi prikrio i zaštitio financijske malverzacije dviju osoba iz kriminalnog miljea.
DSV ga je u siječnju 1997. uklonio s mjesta predsjednika Vrhovnog suda, a tu je odluku potvrdio i tadašnji Županijski dom Sabora. Ustavni sud te je odluke poništio i vratio na početak, no cijeli ponovljeni postupak završio je ponovno na Ustavnom sudu, koji je krajem 2004. odbio Olujićevu ustavnu tužbu iz 1998. Olujić se nakon toga u lipnju 2005. obratio Sudu u Strasbourgu, koji je utvrdio da su mu povrijeđena ljudska prava zajamčena Konvencijom o ljudskim pravima te je Hrvatskoj dosudio da mu plati odštetu od pet tisuća eura za učinjenu nematerijalnu štetu. Olujić je tražio 200 tisuća eura.