Nisko znanje o prvoj pomoći potaknulo je HAK i Crveni križ na inicijativu provjere poznavanja pružanja pomoći. Dok prijedlog ne zaživi, policija provjeru znanja ne može tražiti. Više od polovice smrtnih slučajeva dogodi se u prvih nekoliko minuta nakon prometne nesreće. Broj bi bio manji kada bi svi znali pružiti adekvatnu prvu pomoć.
'Ono što su ljudi mislili da znaju kada smo došli do tog dijela da na lutki ili volonteru pokažu stavljanje u bočni položaj ili oživljavanje, tada je to, možemo reći, podbacilo', kazao je Igor Novačić iz HAK-a.
>> Većina Hrvata misli da zna pružiti prvu pomoć, no realnost je nešto drugo
Pružanje prve pomoći počinje osobom koja prva stigne na mjesto nesreće. Najprije provjerite svijest unesrećene osobe, zatim provjerite disanje, potražite ima li rana koje jako krvare i kao posljednje potražite ima li težih ozljeda. 'Postupci prve pomoći su upravo tako preporučeni da njihovom primjenom mi ne možemo naštetiti osobi i, zapravo, najlošija odluka je ne raditi ništa, onda je život sigurno izgubljen', kazala je Žarka Rogić iz Crvenog križa.
Kolektivna odgovornost često je razlog bijega od unesrećenih. 'To nam je, nažalost, najčešća isprika svima - nemamo vremena, netko drugi će to napraviti, netko drugi drugi zna bolje - prebacivanjem odgovornosti, nažalost, ne možemo riješiti problem', dodala je Rogić.
Problem mogu riješiti educirane ekipe. Osim Crvenog križa, time se nitko ne bavi. 'Hrvatske škole, osmogodišnje i srednje, svake godine educiraju 800 ekipa za pružanje prve pomoći', kazao je Josip Jelić, predsjednik HCK-a. Ponekad ni najbolji spasioci ne mogu spasiti život. No, najgora odluka koju možete donijeti je ne učiniti ništa.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook