Predodžbe su to koje često imamo jedni o drugima! Jesmo li skloni predrasudama za magazin Provjereno odgovarali su Dalmatinka, Bosanac, Zagorka, dislocirani Zagrepčanin i oni koji su najčešće na tapeti govorkanja - Hercegovci!
Na sami spomen koju temu radimo, reakcija je bilo svakakvih. Od onih stručnih. 'Sustavnih istraživanja o ovom fenomenu ne postoje!', tvrdi psihologinja Dinka Čorkalo Biruški. Glumac Enis Bešlagić, nešto je živopisniji u reakciji na spomen teme. 'A je.... zajebana ti je tema!', tvrdi on.
Šale i pošalice desetljećima odrađuju svoj posao. Kuju mišljenja o tome kakav je tko! Da su Slavonci bećari i veseljaci, pozitivan je i simpatičan stereotip. Bez obzira na to netočan je, jer kao i svi, generalizira. 'Kad tome dodate jednu negativnu konotaciju, ili afekt, ili jedan negativan predznak, tada govorimo o predrasudama', kaže psihologinja Biruški. Predrasuda je napretek, bilo da ste Zagorec, Dalmoš ili recimo Hercegovac neće vas zaobići, barem ne u obliku vica.
O Zagorcima: Svadljivi, škrti, zatvoreni i pijanci
Tko to slovi kao pijanac, tko su ti bjeločarapaši u Mercedesima, koji su okupirali Zagreb, zašto se o njima govori da su najveće lijenčine? Jesmo li mi vrlo humorističan narod, ili pak puni predrasuda? 'Niti je Hrvatska imuna od predrasuda i stereotipa, niti je ijedan čovjek imun na to, bio on Hrvat ili sa Marsa, njih svi imamo', umiruje strasti Biruški.
Ipak, mi donosimo one najžešće. 'Svi misle da Zagorci puno piju da svađaju oko zemlje, da za svaki pedalj idemo na sud, da smo škrti!', tvrdi Zagorka Suzana Dubovečak. 'Zagorci su naprosto kroz povijest imali jako loše grožđe i od toga vina koje su popili, a koji je imao veliki postotak metilnog alkohola, smantalo bi ih u roku keks, i to nakon dvije čaše', dodaje pisac Renato Baretić. Drugi su za njih čuli da su zatvoreni, da su malo sumnjičavi prema drugima, i da se susjed sa susjedom ne voli te da se kolju oko granica.
Hercegovci najpopularniji
Ana, Karolina i Suzana prijateljice su već godinama. Spojio ih je studij i tulumarenje po zagrebačkim studentskim domovima. Niti jedna od njih nije iz Zagreba. Niti naši muški sugovornici nisu iz metropole, osim Ivana koji izabrao novu kategoriju regionalne pripadnosti! 'Ja sam Zagrepčanin hercegovačke vjeroispovijesti!', kaže u šali Ivan Lovrić. Nitko od njih nije doživio neke velike neugodnosti zbog činjenice da su, kako bi purgeri rekli, dotepenci. No, slikovite pridjeve na račun kraja odakle dolaze, nisu izbjegli.
'Ja mislim da njih nitko u Zagrebu nije pošteđen, odgovor prema kome ih ima najviše ovisi o tome s kim razgovarate', ističe naša psihologinja. Znanstvena istraživanja o tome tko se najviše odnosno najmanje voli, nitko nikada nije proveo. No neke od predrasuda, tvrdi profesor Davor Dukić, su ipak preočite i najčešće. 'Danas su najpopularnije i najraširenije predrasude o Hercegovcima, dakle o regiji koja je politički izvan hrvatske', smatra profesor Dukić, s odjela kroatistike FFZG-a.
Jedan par bijelih čarapa, Mercedesa niotkud...
Što se stereotipa o Hercegovcima tiče, neki bijele čarape i Mercedes smatraju simpatičnim, dok drugi kažu kako je to uvreda, jer su sada po srijedi Jaguari i bolja vozila. Pričali smo s četvoricom studenata Hercegovaca, od kojih je samo jedan bio u bijelim čarapama, a Mercedesa niotkud. Oni sami tvrde kako niti ne mogu imati Mercedese, jer su ipak samo studenti. I tako neke od glavnih predrasuda prema Hercegovcima u ovom slučaju pada u vodu. Stručnjaci tvrde korijen predrasuda treba tražiti u književnosti 18 stoljeća. No kako kad nas sve kasni, tako je i zlatno doba predrasuda došlo mnogo kasnije, a 70-ih godina prošlog stoljeća presudnu ulogu kod nas je odigrala televizija.
'Imate seriju Gruntovčani koja će za sve vjekove ostati kao izvor stereotipa za sve one koji su iz drugih krajeva o Zagorcima, bez obzira što su ovdje zapravo u pitanju Podravci', kaže profesor Dukić. Predrasude o Dalmatincima kao lijenim ljudima, kaže javljaju se u isto vrijeme. Tada se snimaju serije Malo misto, ali i kultni Prosjaci i sinovi. Niti drugi dio susjedne nam zemlje ne zaostaje po pitanju predrasuda! Nema onog tko ne zna barem jedan vic o Sulji i Muji, Husi i Hasi!
Bosanci se šale sami na svoj račun
Enis možda nema veliku glavu, no mnoge njegove uloge temelje se upravo na stereotipima i predrasudama o Bosancima. 'Ponudi Slovenac Bosancu jabuku, i sad u jednoj ruci drži jednu veliku a u drugoj malu, a Bosanac 'hop', i lapi onu veliku. Kaže mu Slovenac, vidiš kakvi ste vi Bosanci, ja vam gospodski ponudim, a vi odmah za onu veliku jabuku zgrabite. Kaže njemu Bosanac, pa dobro prijatelju, da sam ja tebi ponudio isto, što bi ti uzeo? Kaže Slovenac, ja bi uzeo malu! Pa eto ti onda mala je... te ona!', prepričao nam je tipičan vic o Bosancima Enis. Rijetko čuje da se netko sprda s njegovim zemljacima. Tvrdi, Bosanci se najčešće šale na vlastiti račun. U Zagrebu kaže, nije čuo niti jednu pogrdnu riječ na svoje porijeklo.
'Ako se čovjek ne prepoznaje u tome onda ga ne vrijeđa, ali ako se prepoznaje to je onda njegov problem', smatra Enis Bešlagić. Filozofija je to koju dijeli i najpoznatiji purger u Splitu. 'Da su problem onda bi ih se išlo iskorijeniti, ali kako nisu nema razloga za time, to je ok, to vam kažem, ima svaka zemlja, u svakoj županiji to imate, a kamoli ne u državi', kaže Renato Baretić. Rijetki su narodi poput našeg, koji imaju toliko različitosti. Najmanje je pošalica na račun Istrana i Primoraca. Oni su tvrde naši sugovornici, nekako najeuropskiji i najotvoreniji. Slavonce većinom svi drže simpatičnima, a Zagrepčani, oni su priča za sebe.
Pametne predrasude ne opterećuju
'Zanimljivo je da se Zagrepčani prikazuju hladnima i distanciranima što su stereotipi koji vladaju među svim stanovnicima velikih gradova', objašnjava psihologinja Biruški. Podbadanja i kritiziranja na regionalnoj osnovi su s vremenom postale dio nacionalnog folklora. Takve su se predrasude toliko ukorijenile i postale dio svakodnevice da će ih se rijetki odreći tek tako. Često ružne i uvredljive, no uglavnom zabavne i smiješne.
Sve ovisi kako ih uzmete, a generaliziranje nikada nije bio recept koji bi se mogao primijeniti kao pravilo. Tako je i po pitanju predrasuda, no ako imate imalo soli u glavi, takve vas stvari neće opterećivati, tvrde naši sugovornici. One jednostavno postoje otkad je čovjeka i nije za vjerovati da će ikada nestati. Stoga ih je bolje prihvatiti onakvima kakve to uglavnom jesu, kao šale koje život čine zanimljivim.
Predrasude postoje otkad je čovjeka, a kažu da u svakoj šali stoji pola istine. Tako je valjda i s predrasudama, stoga šale na račun svoga porijekla i zavičaja treba uzimati sa rezervom. One su jednostavno postale dio našeg nacionalnog folklora.