Današnjom nepravomoćnom presudom zemljišno se stanje vraća na stanje kakvo je bilo prije nego su prijeporni ugovor o kupoprodaji tog zemljišta iz 1981. navodno sklopili Ilišinović i njemački državljanin Julius Winckel.
Postupak se vodio na temelju tužbe Općinskoga državnog odvjetništva iz Rijeke za proglašenjem ništavnosti toga kupoprodajnog ugovora.
Tom presudom odbijen je i zahtjev države da se zemljište upiše kao njezino vlasništvo na temelju zakona o nacionalizaciji iz 1946. i 1948. te zakona o prijenosu na državno vlasništvo neprijateljske imovine iz 1946.
Sutkinja Kirša je utvrdila da se na temelju tih zakona danas ne mogu donositi sudske odluke.
Slučaj s Ilišinovićevim vlasništvom nad tim zemljištem nastao je nakon donošenja Generalnog urbanističkog plana lovranske općine kad je na opatijski sud stigla dokumentacija kojom se na temelju priložena kupoprodajnog ugovora traži upis Ilišinovića u vlasništvo zemljišta. Sudac Denis Putić donio je rješenje o uknjižbi te je Ilišinović postao formalni vlasnik terena.
Naknadno je utvrđeno da je prodavatelj Julius Winckel umro 1941., 40 godina prije sklapanja tog ugovora. Uz to, 1981. to se zemljište nije ni moglo prodati jer je riječ o nacionaliziranoj imovini.
Uskoro se utvrdilo da je Ilišinović zagrebački beskućnik koji je najprije tvrdio da mu je osobna iskaznica ukradena i da nema veze sa sklapanjem ugovora, ali kad je zatražen sudski raskid ugovora, uz pomoć svog odvjetnika branio je svoje pravo na vlasništvo zemljišta.