Milan Muše iz Srinjina kod Splita loze nema puno ali grožđe je lijepo uzorilo i biti će vina za njega, obitelj i prijatelje. A nakon berbe, u hlad konobe.
Vino se cijedi iz bobica i sve je puno mirisa. Iza stoljetnih zidova dalmatinskih konoba ovih dana sve miriše na mošt, ove bačve za koji dan bit će pune vina. Ali zadnjih godina sve manje je onih kojima se da znojiti nad lozom, pa u berbu stižu na splitski trgovački terminal na rubu grada. Kalkulator i euri u rukama što se lijepe od slatkog soka. A zarada još slađa.
Dok pčele zuje oko vranca, maraštine, plavca, drvene kašete pretaču se u plastične vreće. Odlaze puni automobili pa i kamioni. Neki tvrde da švercerskim kanalima grožđe do ovde stiže i iz Makedonij. Hoće li se od makedonskog grožđa sljedeće ljeto turistima točiti pravo hvarsko vino? Prodavači to većinom žustro demantiraju i mnogi tvrde, grožđe je baš iz njihova vinograda. Ante, uzgajivač iz Staševice kod Ploča kaže -70 posto je švercera.'Dođu ovde pa kupuju jeftino, prodaju skupo', rekao nam je Ante.
Ima onih koji tvrde da se od jeftina grožđa uz malo kemijanja spravljaju skupe butelje. A ima i onih koji imaju više šećera nego grožđa. 'Stavljaju šećera, pa in vino ode kiselo, posli im je kriv prodavač grožđa', kaže upućeni prodavač. Neke vrste se prodaju već za 4 kune, a ovdje je naskuplja vrsta merlot po osam kuna za kilogram. Nema primoštenskog babića za koji čujemo da se plaća čak po 25 kuna za kilogram. Plansko vinogradarstvo možda se ipak isplati više od šverca.