Basc je objasnio da je izmjenjenim ugovorom razdvojena funkcija člana uprave i izvršnih direktora koji su se time kvalitetnije mogli posvetiti svojim operativnim zadaćama. To je, po njemu, bolji model od prijašnjeg u kojemu su iste osobe donosile odluke i provodile odluke.
Svjedok je bio član uprave Ine od početka 2005., a od početka 2007. do sredine 2009. preuzeo je financije, nakon čega je do kraja te godine vodio sektor rafinerija kao izvršni direktor.
>> Pogačić: Sanader nije utjecao na odluke članova Vlade
Bacs je posvjedočio da je Ina 2007. bila stabilna i likvidna tvrtka, iako su i tada postojale gubitaške poslovne grane, konkretno plinski biznis koji je, koliko se sjeća, proizvodio 450 milijuna kuna gubitka godišnje. Ti su se gubici, tvrdi, 2008. utrostručili pa se u jesen te godine tvrtka našla u problemu hoće li uspjeti otplaćivati kredit od milijardu dolara. Negativni trend nastavio se do lipnja 2009.
Svjedok je pojasnio da je do gubitaka u plinskom poslovanju dolazilo jer se hrvatsko tržište oprbljivalo s 35 do 40 posto uvoznog plina koji se kupovao po bitno višoj cijeni od one po kojoj se potom prodavao u Hrvatskoj.
Dodao je da su 2008. i 2009. nastali i porezni dugovi jer je došlo do problema likvidnosti pa je postojala i objektivna opasnost od stečaja. Inu je opisao kao ‘krunski dijamant hrvatskog gospodarstva’, čija bi se vrijednost u slučaju stečaja prepolovila, a to bi nanijelo štetu i Hrvatskoj jer Ina kao značajan porezni obveznik ne bi mogla plaćati poreze.
Mađarski svjedok je rekao da je uprava Ine, kako bi se izbjegla krizna situacija, troškove svela na minimum te ostavila samo one investicije koje su bile neophodne i nužne, no u jesen 2008. uvidjeli su da to neće biti dovoljno pa su se fokusirali na plinsko poslovanje koje je te godine donijelo gubitak od oko 1,5 milijarde kuna. Stoga je uprava prvo predložila da se poveća cijena plina za građanstvo, a potom i da se plinsko poslovanje izdvoji iz Ine i prepusti državi koja je imala mogućnost reguliranja cijena.
Svjedok je kazao da je krajem siječnja 2009. sklopljen sporazum o izdvajanju plinskog poslovanja što je, ustvrdio je, stvorilo mogućnost izbjegavanja stečaja. Dio paketa ugovora bila je i prodaja podzemnog skladišta plina Plinacru.
Kazao je i da je Ina situaciju pokušala riješiti boljom naplatom dugovanja od HEP-a, Petrokemije i Diokija, kao najvećih dužnika, no u tome nisu postigli ‘spektakularne rezultate’.
Ustvrdio je i da smanjenje cijena nafte na svjetskom tržištu nije uzrokovalo gubitke Ine nego smanjenu dobit.
Kazao je da nakon promjene modela upravljanja u Ini odbor izvršnih direktora odluke do određenog iznosa donosio bez odobrenja uprave, no nije se mogao sjetiti visine tog iznosa. Kazao je i da on svoje odluke nije dostavljao MOL-u na prethodnu konzultaciju. Naglasio je da je MOL podupirao investicije u sjevernom Jadranu i Siriju.
‘Ono što mislim da smo mi uspjeli uključiti u poslovanje Ine je nov način poslovanja, jedna puno veća strogost u financijskom poslovanju’, zaključio je svjedok, dodavši da je MOL prema dioničarskom ugovoru iz 2003. imao pravo veta na odluke, no nijednom to pravo nije iskoristio.
U nastavku suđenja svjedoči djelatnica MOL-a zadužena za razvoj plinskog poslovanja MOL-a Katalin Tamas. (Hina)
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.